Mladić je prisustvovao biblijskom susretu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti. Mladić se u nevjerici pitao: "Govori li Bog ljudima još uvijek?" Nakon službe sa prijateljima je otišao na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine.
Bilo je već deset sati kada je mladić krenuo kući.
Vozeći, počeo je moliti: "Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam." Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi karton mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: "Bože, jesi li to ti?" Nije dobio odgovora i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: "Kupi karton mlijeka". Mladić je razmišljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. "U redu, Bože, za slučaj da si to ipak ti, kupit ću karton mlijeka." Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek moze iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vožnju kući. Dok je prolazio pokraj Sedme ulicom, opet je osjetio poticaj: "Skreni u tu ulicu." To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na slijedećem raskršću okrenuo je i vrativši se skrenuo u Sedmu. Napola šaleći se reče: "U redu, Bože, hoću."
Vozeći se nekoliko blokova dalje odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivičnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi bili već u krevetima. Opet je osjetio nešto : "Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta." Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata auta, ali se zavalio natrag u sjedalo. "Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup." Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. "U redu, Bože, ako si to ti, poći cu na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave, idem.
Prešao je preko ceste i pozvonio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: "Tko je to? Što trebate?" Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. "Što je to?" Mladić je pokazao mlijeko: "Donio sam vam ovo." Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na španjolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio držeći bebu na rukama.
Beba je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući:"Upravo smo molili. Imali smo ogromne račune ovaj mjesec i ostali smo bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi pokaže kako da nabavim nešto mlijeka." Njegova žena uskliknula je iz kuhinje: "Tražila sam ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?"
Mladić je posegnuo u novčanik, izvukao sav novac što ga je imao gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao prema autu dok su mu se suze slijevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje.
