Ponekad nam se rješenja čine tako dalekim dok su nam zapravo tako blizu. Sami odlučujemo u što ćemo biti zagledani i kome ćemo biti blizu. Sigurno je samo jedno, dokle god smo u božjoj blizini, za sve postoji rješenje jer sve što nam zadaje tegobe čini se kao kap u moru pokraj mora božje svemoći. Sami odlučujemo tko ćemo biti i što ćemo postati, neka vam ova priča pomogne u toj odluci.
Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svagdašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju:
- Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!
Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode. Dok se pepeo miješao s vodom reče:
- Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnila.
Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more. More nije potamnilo, štoviše, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.
- Vidiš li? - upitao je učitelj svog začuđenog učenika - svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more.
