– Jeste li primali školarinu za vrijeme školovanja? Mladić je odgovorio: ne.
– Je li vam vaš otac platio studije?
– Da. – Odgovorio je on.
– Gdje radi vaš otac?
– Moj otac je kovač.
Šef je zamolio mladića da mu pokaže svoje ruke.
Mladić je pokazao par mekih i nježnih ruku.
– Jeste li ikada pomagali svojim roditeljima u poslu?
– Nikad, moji roditelji su samo željeli da učim i čitam knjige. Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja.
Šef je tada rekao:
– Imam jedan zahtjev za vas: Kada odete kući danas, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutro ponovo dođite kod mene.
Mladić je imao osjećaj da ima velike šanse za posao.
Kada se vratio kući, pitao je svog oca može li oprati njegove ruke.
Otac se osjećao pomalo čudno, ali i sretno i pustio je svog sina da mu opere ruke.
Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bio je to prvi put da je primjetio da su ruke njegovog oca naborane i pune ožiljaka. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale kada bi ih dodirnuo.
Bio je to prvi put da je mladić shvatio što znači kada par ruku radi svakog dana kako bi mogao platiti za njegovo školovanje. Modrice na rukama njegovog oca su bile cijena za njegovo školovanje i njegovu budućnost.
Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo čistiti i sređivati očevu radionicu. Te noći, on i njegov otac su pričali do kasno.
Narednog jutra, mladić je ponovno posjetio šefa.
Šef je primijetio suze u očima mladića kada ga je upitao:
– Možete li mi reći što ste učinili i što ste naučili jučer kod kuće?
Mladić je odgovorio:
– Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam mu očistio radionicu.
– Sada znam da bez pomoći roditelja ne bih postao ono što sam danas. Pomažući svom ocu, shvatio sam koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je važno i vrijedno pomagati obitelji.
Šef je rekao:
– To je ono što tražim kod svojih radnika. Želim zaposliti nekoga tko zna cijeniti pomoć drugih i ko ne stavlja novac na prvo mjesto. Primljeni ste.
Dijete koje se mazi i pazi i kome se daje sve što poželi obično razvija takav mentalitet da misli da ima pravo na sve i uvijek sebe stavlja na prvo mjesto, ignorirajući napore svojih roditelja. Takav pristup ni na koji način ne pomaže djeci.
Možete vi pružiti svom djetetu velike i skupe stvari, ali pobrinite se da ono nauči i što znači ribati pod ili farbati zid.
Naučite ga da treba oprati suđe nakon obroka, ali ne zato što nemate novca da unajmite nekog tko će to učiniti umjesto njega, već zato što mora shvatiti vrijednost rada.
