Na starom mjestu, na početku prolaza, sjedila je stara prodavačica cvijeća. Oko njenih nogu bili su raspoređeni buketi svježeg cvijeća na raširenom novinskom papiru. Prodavačica cvijeća se smiješila, a njeno staro, izborano lice sjalo je od neke unutrašnje radosti.
Bez mnogo razmišljanja mlada žena se okrenula, izabrala je jedan buket i upitala: “Danas ste izgleda sretni?“
“Zašto da ne, odgovorila je starica. Sve je dobro. Zar ne?”
Bila je jadno odjevena i veoma stara, njen odgovor je iznenadio ženu.
“Pa vi ovdje sjedite već godinama. I uvijek ste nasmiješeni. Izgleda da se dobro nosite sa svojim nevoljama?”
“Pa ne možete doživjeti ove moje godine, a da nemate nevolje. Godine i nevolje idu uvijek zajedno” odgovorila je. “Ali sve vam je to kao Isus i Veliki petak….” a onda je zastala.
“Kao što?” upitala je žena.
“Kao Isus i Veliki petak. Kada je Isus umro na križu u petak, bio je to najgori dan za Isusa. I kad se pojave nevolje, ja se uvijek toga sjetim. Jer tada sebe podsjetim i šta se dogodilo sa Isusom tri dana kasnije. Tada je Isus ustao iz groba – uskrsnuo je iz mrtvih. Kada stvari pođu kako ne treba, naučila sam da ne gunđam već čekam tri dana, jer tada sve nekako izađe na dobro.”
Mlada žena se nasmiješila u znak pozdrava i pošla dalje. Ponijela je sa sobom malu lekciju o strpljenju, i kad god dođu nevolje ili neprilike uvijek se sjeti riječi: “Daj Bogu priliku da ti pomogne. Pričekaj tri dana”.
