Ispod ovoga križa bila je jedna ispovjedaonica. U njoj su se ljudi ispovijedali i dobivali oproštenje svojih grijeha. Jednoga dana u njoj se, ispod ovoga križa, ispovijedao jedan veliki grješnik i pokazivao znakove iskrenoga kajanja. Ipak je kod davanja odrješenja svećenik (ispovjednik) oklijevao... Bili su tako veliki, brojni grijesi.
Grješnik je vapio za oproštenjem." Odrješujem te, rekao je svećenik, ali se nemoj više vratiti na grijeh!" Pokornik obeća da će se popraviti. Ali, jer je bio slab, ponovno je pao. Kajanje ga je dovelo pred ispovjednika, u ovu ispovjedaonicu, ispod velikoga križa. "Ovaj put nema oproštenja" - reče srdito ispovjednik. "Bio sam iskren, kajao sam se, odlučivao sam" - priznaje pokornik - "ali sam slab... Oprostite, oprostite mi i odriješite me, molim vas, odriješite me od mojih grijeha!" Ispovjednik oprosti i nadoda: "Ovo je posljednji put!" Prošlo je više vremena. Ali s jedne strane navika, a s druge strane slabost učinile su da je ovaj čovjek opet pao u grijeh. I eto ga opet na ispovijed. Kod istoga svećenika. U istu ispovjedaonicu, ispod istoga križa."Ovaj put je svršeno. Uvijek padaš. Kajanje ti nije iskreno!" - govorio je svećenik grješniku."Istina je, oče, padam jer sam slab. Ali ja se kajem... ja sam iskren..., ja sam bolesnik... Molim, dajte mi odrješenje...""Ne, za tebe nema odrješenja, nema oproštenja..." - zaključi svećenik.
U tom trenutku s velikoga križa začuje se jecaj. Tužni i bolni jecaj. Bio je to jecaj raspetoga Spasitelja koji je istrgnuo desnu ruku od čavla, podigao je nad glavom grješnikovom, njome učinio znak odrješenja, a svećeniku upravio prijekor: "Ti nisi za nj bio bičevan, trnjem okrunjen, na kriz raspet i prolio svoju krv...! Zar nisi čitao u evanđelju kako sam bio milosrdan s Marijom iz Magdale, ženom Samarijankom, Zakejem i mnogim drugim grješnicima!" Isus reče pokorniku: „Idi u miru, tvoji grijesi su Ti oprošteni!“
Bog nas voli neizmjerno i rado nam oprašta sve grijehe. Ukoliko se iskreno za njih kajemo i odlučujemo više ne griješiti.
