Mnogi bi hodočasnici iz obližnjih i udaljenijih mjesta dolazili kako bi primili sakrament svete ispovijedi i pričesti te tako dobili potpuni oprost. Na Duhove je 24. svibnja 1608. bio izložen Presveti oltarski sakrament kako bi se tri dana i tri noći neprestano moglo klanjati. Bazilika bijaše iznimno lijepo okićena. Da bi klanjatelji Presveti oltarski sakrament mogli što bolje sa svih strana vidjeti, pokaznica je bila stavljena na posebno priređen prijestolni oltar. Iz istoga se razloga nije stavila samo jedna nego dvije posvećene hostije u staklenu pokaznicu. Bila je to antikna pokaznica koja je bila ispod hostije ukrašena poprečnom posrebrenom cijevi što je u sebi čuvala relikvije svete Agate. Umjetnički srebrni svijećnjaci s plamtećim svijećama, originalni gobleni, dragocjeno svileno sukno i raskošni cvjetovi resili su divni prijestolni oltar.
Po podne su se mnogi hodočasnici našli na klanjanju Presvetom oltarskom sakramentu, no kako se noć sve više bližila, i njih je bilo sve manje. Kad je benediktinac Garnier oko 23 sata u ispovjedaonici ostao sam i izmoren od naporna dana, odlučio se i on malo odmoriti. Ugasio je sve svijeće, samo je dvije lampe ostavio da gore pred Presvetim oltarskim sakramentom. Onda je otišao u svoju ćeliju.
Kad se svećenik Garnier u ponedjeljak rano ujutro u 3 sata vratio u crkvu, debeli oblaci dima prodirali su iz crkve pri otvaranju vrata. Zaprepašteno je primijetio posljednji treptaj vatre na mjestu gdje je bio oltar s izloženim Presvetim. Hitro je pozvao šestoricu subraće koji su odmah u debelom dimu počeli tražiti pokaznicu s Presvetim.
Uzaludno su pretraživali razvalinu. Drveni je oltar bio potpuno srušen i izgorio, jedan svijećnjak bijaše rastopljen, a drugi je pao i razbio se. Mramorna ploča, na kojoj je pokaznica stajala, ležala je ispod pepela i žeravice raspadnuta u tri dijela i bila je toliko vruća da je nisu mogli ni dirnuti. Ali gdje je onda bila pokaznica s dvjema hostijama? Jesu li i one postale plijen vatre?
U međuvremenu su došli stanovnici Feverneya s hodočasnicima kako bi pomogli spasiti što se još spasiti moglo. Pater Gernier duboko je sada žalio što je Presveto ostavio samo. U taj se tren začuo poklik radosti u zadimljenoj crkvi. Novak, imenom Brenier, koji je pomagao tražiti svete hostije, ugledao je, u vis gledajući, pokaznicu sa svetim hostijama koje su slobodno lebdjele u zraku visoko iznad rešetaka kora.
Pater Garnier uzbuđeno je i nehotice pošao rukom prema pokaznici. Jedan ga je subrat u tome spriječio upozorivši ga kako se ovdje pred njihovim očima upravo događa autentično euharistijsko čudo. Svi su prisutni vidjeli to čudo, neoštećene hostije u pokaznici koja je lebdjela bez ikakve podloge ili oslonca jer oltar bijaše posve izgorio. Čak su se srušile sve rešetke kora pred očima mnogih hodočasnika, a lebdeća pokaznica nije nimalo podrhtala.
Svladani pobožnim divljenjem svi su se prisutni bacili na koljena pred Presvetim oltarskim sakramentom koji je u plamenu ostao neoštećen. Redovnici, koji se odmah nisu mogli snaći, brzo su dozvali kapucine iz Vesoula, koji su bili na glasu kao izvrsni teolozi, kako bi se s njima posavjetovali što im je dalje činiti. Jahači su se raspršili po okolnim selima i raznosili dragu vijest.
Međutim, čudo lebdeće pokaznice i dalje je trajalo, ne samo onih 800 stanovnika Faverneya nego i 9.000 do 10.000 hodočasnika moglo je 33 sata promatrati čudo, što je trajalo od duhovskoga ponedjeljka do duhovskoga utorka, i tako se osobno uvjeriti u njegovu istinitost.
Ovaj je događaj bio velika milost za cijeli kraj Faverneya jer su u to doba naime kalvinisti i luterani pri posjetima i javnim predavanjima pokušavali tamošnje katoličke seljake, koji nisu znali ni čitati ni pisati, odvraćati od stare vjere i privoditi novom nauku.
Posebno su protivnici napadali istinu o stvarnoj Isusovoj nazočnosti u presvetoj euharistiji. Čudo iz Faverneya ostavilo je u cijeloj francuskoj okolici i unutrašnjosti Švicarske golem dojam, mnogi su se izgubljeni katolici pokajnički vratili svojoj Crkvi. I sumnjivci su i poricatelji Presvetog oltarskog sakramenta sada žurili doći u Faverney, čak su se po ljestvama penjali do rešetaka kako bi provjerili je li lebdeća pokaznica ipak možda negdje pričvršćena. Svi su se oni osvjedočili u istinitost toga čuda.
Na duhovski je utorak svećenik iz susjedne župe doveo cijelu svoju župu u procesiji u Faverney. Tamo je u podne svetu misu slavio na pomoćnom oltaru koji bijaše na istome mjestu gdje je prije stajao izgoreni oltar. Tada se dogodilo novo čudo. Nakon pretvorbe svi su prisutni mogli vidjeti kako se lebdeća pokaznica polako i nježno spušta s visine na pomoćni oltar. To se zbilo tako tiho da nijedna jedina prašina, koja je u požaru prekrila pokaznicu, nije uprljala oltar. Najozbiljnija crkvena i svjetska istraživanja pokrenuta su tijekom i nakon ovoga događaja.
Nekoliko je stotina ljudi bilo spremno pod prisegom potvrditi ova zapažanja. Vlasti su za službenu prisegu izabrale 52 ugledna muža iz Faverneya. Njihove izjave kao vrijedan dokument čuvaju se još i danas, kao i njihova imena i potpisi. Dragocjeno je to dokazno sredstvo za čudo u Faverneyu.
Kongregacija za obrede naredila je godine 1864. novo istraživanje dokaznoga materijala, a papa je Pius lX. postojeću čudotvornu hostiju iz Faverneya preporučio za štovanje cijelom svijetu. Drugu se hostiju darovalo susjednomu gradu Dole gdje je nažalost za vrijeme Francuske revolucije uništena. Papa Ivan XXlll. hodočastio je kao pariški nuncij u Faverney kako bi iskazao počast toj u plamenu neoštećenoj svetoj hostiji.
Nikada ne posumnjajmo u stvarnu prisutnost Isusa Krista u Presvetom oltarskom sakramentu! Dostojno iskazivanje počasti, koju u našem kratkom ovozemaljskom životu tom božanskom otajstvu možemo iskazati, jest svakodnevno slavljenje svete mise i primanje svete pričesti.
