Njegova 70-godišnja supruga nedavno je umrla i zato se mora preseliti. Nakon nekoliko sati strpljivoga čekanja, smiješi se prijateljski kad mu kažu da je njegova soba pripremljena. Dok se u svojim kolicima lagano kreće prema liftu, opisujem mu malu sobu s platnom ispred prozora kao zavjesom.
,,To je veoma lijepo”, kaže on s entuzijazmom osmogodišnjega dječaka komu su upravo poklonili štene. ,,Gospodine, pa još niste ni vidjeli sobu.” ,,To nije uopće važno”, veli on. ,,Sreća je nešto što biraš unaprijed. Je li moja soba lijepa, ne ovisi samo o namještaju ili dekoraciji. To ovisi ponajprije o tome kako ja zapažam stvari. Ja sam u svojoj glavi već odlučio da je moja soba lijepa. To je odluka koju donosim svaki dan kad se probudim. Ja sam biram hoću li ostati cijeli dan u krevetu i brojiti dijelove tijela s kojima imam problema, ili ću ustati i zahvaliti Nebu za one dijelove koji me još uvijek služe. Svaki je dan dar za sebe i dokle god mogu otvoriti oči, upirem svoj pogled u novi dan, uživam i sjećam se sretnih trenutaka svoga života. Starost je kao račun u banci, uzimaš s njega onoliko koliko ti je potrebno. Dakle, moj ti je savjet da na svoj račun sreće stavljaš što više možeš.”
