Naime, ovi vrući ljetni dani dali su mi priliku susresti prekrasne mlade ljude iz Poljske (njih više od 140 u dobi između 25 – 45 godina) koji su bili od 17. – 24. srpnja na duhovnoj obnovi u Međugorju. Došli su sa dva autobusa, nekolicina sa avionom i sa 5 automobila. Organizator hodočašća je bio Tomasz Pio Kawiorski (njegovo svjedočanstvo možete pročitati ovdje), a voditelj duhovnih vježbi p. Dominik Chmielewski, salezijanac i drugih 4 svećenika te jedna časna sestra. (njegovo svjedočanstvo možete pročitati ovdje)
Intenzivni dani njihovog hodočašća bili su ispunjeni katehezama, skoro svakodnevnim odlaskom na Brdo ukazanja i Plavi križ, sveta misa, večernji molitveni program, odlazak na Križevac, susret sa fra Petrom Ljubičićem, Nensy i Patricom i Majčinim selom. Dva popodneva su imali slobodna za rekreaciju: odlazak na kupanje u Neum i na slapove Kravice.
Kateheze p. Dominika bazirale su se na upoznavanju Gospe, njezinoj važnosti i njezinoj ulozi u Božjem planu spasenja. Njegovo geslo je “Što Gospu više poznaješ, više je i ljubiš“. Govorio je i o mnogim vidovima naše vjere, kao npr. o važnosti OPRAŠTANJA koje je nužno da bi se otvorili Božjoj ljubavi. Dotakao je mnoge teme kao npr. o razlikovanju životnog poziva i drugim stvarima koje su interesantne za mlade ljude: problem međusobnih odnosa, odnosa sa Duhom Svetim…
Većina hodočasnika bili su iz molitvene grupe „Kraljica Mira“, ali je bilo i mnogo onih koji su im se po prvi puta pridružili, te doživjeli pravi „potres“ u duši, želju za promjenom života i okretanjem vrijednostima koje predlaže Isus, a ne onima koje propagira svijet. Svi su ispunjeni radošću i mirom i željni su raditi za Gospodina. Ponovno planiraju doći za doček Nove godine.
Ispunjenost i osmjesi njihovih duša i lica, njihove inspirativne živote priče, doista su „obojili“ zrak i vrijeme oko mene. Prazninu svakodnevice osjetila sam tek nakon njihovog odlaska, odnosno primijetila sam koliko je obogaćujuće, u duhovnom smislu, imati pokraj sebe osobe koje nose „Isusa“. One doista čine da se „lakše i bolje diše“, da se više čezne za Bogom i susretom s njim. Razumjela sam još malo bolje zašto Gospa želi da svatko od nas postane ova „živa Euharistija“ – jer doista se tako najbolje i najučinkovitije svjedoči RADOST da smo Njezini. (usp. „Svjedočite, dječice, vašim životima radost da ste moji, a Bog će uslišati vaše molitve i dati vam mir u ovom nemirnom svijetu, gdje oholost i sebičnost vlada.“ (25. 7. 2021.)
Milost Međugorja, Gospine prisutnosti ovdje, još mi se jednom tako jako otkrila baš u toj životnoj radosti koja se „doseli“ u srce nakon odlaska i molitve na Brdu ukazanja. Kao da Ona stostruko nagradi žrtvu znoja i napora. A baš ta unutarnja životna radost i polet najveći su dar koji možeš imati u današnjem svijetu u kojem su ljudi najgladniji životnog smisla, cilja i svog identiteta. U Gospinom zagrljaju sve pronađeš kad iskusiš da si Njen.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
