Pitam se je li to doista neko novo vrijeme koje dolazi kako kaže Gospa u zadnjoj poruci Mariji: „Ja vas pripremam za nova vremena…!“ Ili je samo površnost u koju smo svi zapali i upali preko previše zatupljivanja kroz buljenje u ekrane društvenih mreža. Koncentracija i pažnja su nam opale. Znatiželja narasla, a strpljenje smanjilo pa se rijetko koji članak pročita do kraja. Onda se samo izlistavaju naslovi, traže instant zadovoljstva i nakuplja tjeskoba i anksioznost od neispucanih emocija, energije i predanosti. One predanosti koja traži od tebe da dadneš i zadnju kapljicu znoja u nekom poslu oko kojeg se trudiš. I nakon kojeg si ponosan. Ova površnost ostavlja iza sebe prazninu i nezadovoljstvo.
Gospa nas priprema za neka nova vremena do kojih se stiže ČVRSTOĆOM VJERE I USTRAJNOŠĆU U MOLITVI. Što to znači? To znači da u ovim pripremama nema mjesta za površnost i prazninu . To znači da treba nešto korjenito promijeniti. Kao ono kad odlučiš otići na dijetu pa drastično promijeniš režim prehrane i života. Isto tako sad treba u duhovnom svijetu. Novi režim.
Ali jao! Nemoć. Nemogućnost vlastitim snagama. I tu sad nastupa ono NOVO VRIJEME. Kaže Gospa: „Vi, dječice, budite moje ispružene ruke i ponosno idite s Bogom.“ Ispružene ruke su prazne ruke. Ruke koje se hvataju za nekoga, ruke koje mole pomoć. Ispružene ruke su znak slabosti, znak svjesnosti da se ne može sam. Novo vrijeme je vrijeme slabih – ali jakih u Bogu. Jer kako reče mons. Hoser okupljenima na Hodočašću za osobe s invaliditetom: „U Evanđelju vidimo kako je Isus uvijek tražio one slabe, bolesne i potrebite, jer su oni bili svjesni svoje nemoći, pa je Bog baš kroz njih mogao pokazati svoju moć i snagu. Zato nas naše bolesti, hendikepi, slabosti ne trebaju plašiti nego u njima trebamo vidjeti priliku da se baš kroz to Bog proslavi!“. Ili kako reče fra Stanko Mabić: „Bog želi da ga otkrijemo, ali Bog se i skriva! Kaže Isus: „Slavim te Gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ Dakle, ne samo da se otkriva, Bog se i SKRIVA! I to znači, ako u meni ima imalo te umnosti ovoga svijeta: a to su taština, oholost… On se sakriva od mene! Ali kada postanem malen u poniznosti, onda mi se On otkriva. I u tom treba rasti, rasti u poniznosti, a to nije jednostavno. Jer ljudske taštine se teško može osloboditi. Poniznost je stoga jedini put!“
Novo vrijeme je dakle vrijeme slabih – da se u slabosti Božja snaga očituje. Novo vrijeme je vrijeme glinenih posuda - da sve ono blago u njima ne bude ljudsko nego Božje. Zato je to novo vrijeme – vrijeme ponosnog hoda s Bogom. Ja i Bog. Kroz sve i u svemu.
U poruci Mirjani Gospa također neprestano poziva na dar vjere: „Djeco moja, svjetlost vjere je moj Sin svojom ljubavlju i žrtvom donio na svijet. Pokazao vam put vjere, jer djeco moja, vjera uzvisuje bol i patnju. Istinska vjera čini molitvu osjećajnijom, čini djela milosrđa, jedan razgovor, jedan milodar. Ona moja djeca koja imaju vjeru, istinsku vjeru, sretna su unatoč svemu jer žive početak nebeske sreće na zemlji.“
A vjera je već ono imanje nevidljivih stvarnosti – baš kao i u našem hodu. Ja sam slab i ništa sam, ali u vjeri imam Božju snagu i jakost da prođem kroz svakidašnje nemire i ratove, potrese i valove. Što više znam da sam slab – to ću više trebati Boga! To je Božja logika. Jer kada sam slab onda sam jak! Za preživjeti ovo novo vrijeme slabih najpotrebnija je vjera. Zato Isus i pita: ″Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?″ (Lk 18,8).
Zato ne bojmo se vlastitih slabosti, nemoći i praznina… ne gledajmo dolje u to uzburkano more, nego gledajmo u Krista, tražimo njegovu snagu, molimo da njegova ljubav oblijepi i ispuni sve naše krhotine, i tada će Božja pravednost zasjati u nama i oko nas.
