I za narode danas mogli bi reći da su nepokorni, okaljani i nasilnički zato što se zapravo nikad nisu u stvarnosti približili Bogu, čuli srcem njegovu poruku, kao što to prorok Sofonija kaže za Izraelski narod: „Teško nepokornom, okaljanom, nasilničkom gradu! On nikada nije čuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Gospodinu on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio.“ (Sof 3, 1-2)
Ali ono ohrabrujuće ide nakon ovoga jer Sofonija navodi proroštvo, viziju koja ohrabruje i daje nadu, u kojoj će taj isti narod doživjeti pročišćenje: „U onaj dan nećeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene počinio, jer ću ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i nećeš se više šepiriti na svetoj gori mojoj, jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pâsti i odmarati se, i nitko im neće smetati.“ (Sof 3, 9-13)
Bog će dakle ukloniti hvalisavce, oholice, one koje se šepire, prijetvornike, nepravednike, opstati će samo skroman i čedan narod – onaj koji će u imenu Gospodinovu tražiti sigurnost i okrilje: OSTATAK IZRAELOV ili MALO STADO!
I to MALO STADO će biti početak nečeg novog. Bog uvijek radi s nečim malim, nedostatnim – poput kvasca, ili 5 kruhova i dvije ribice, 12 apostola… i s tim malim, On u svojoj svemoći i stvoriteljskoj snazi čini nešto novo i nemoguće.
Možemo se pitati danas, što je onda za nas volja Božja? Ivan apostol kaže jasno da je to: ostati – biti u Bogu i da Bog ostane – bude u nama! Živjeti inkarnaciju. Bog je postao čovjekom i Božja je volja da mi ljudi živimo u Njemu. Da živimo ovaj veliki misterij. Jer ako Bog živi u nama, onda i zajedništvo s braćom postaje mjesto susreta s Bogom. (usp. „Ljubljeni! Što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu.“ (1 Iv 3, 22)
Koji su kriteriji po kojima se može razlikovati Duh Božji od duha svijeta? Ivan Evanđelista navodi nekoliko:
1. vjerovati u Krista, osloniti se na njega kao na stijenu
2. živjeti bratsku ljubav
3. biti vjerni Božjim zapovijedima
A sve ovo treba biti traženo po molitvi. Stil kršćana je Kristov stil koji je u suprotnosti sa stilom svijeta. Tko isključuje Isusa iz vlastitog svakodnevnog života, nosi duh antikrista – tj. onoga koji se opire Kristu i koji živi na način da sve podređuje sebi, isključujući interes drugih. Isus nam je rekao vrlo jasno – da mi nismo rođeni sami za sebe, nego smo svi međusobno braća.
Ne bojte se stoga ako se osjećate u manjini i neshvaćeni, ako se osjećate dijelom „malog stada“. Tako jednostavno mora biti jer stiglo je vrijeme pročišćenja. Stiglo je vrijeme preobrazbe. Bogu treba ponizan, čist i vjeran narod, pojedinci koji prepoznaju glas Pastira! I onda za njih Isus kaže: „Ne boj se, malo stado. Vašemu se Ocu svidjelo da vam dade kraljevstvo.“ (Lk 12, 32)
Paula Tomić
