Mislim da nitko od nas ne bi želio da se njega tako ljudi sjećaju nakon smrti: taj nevjernik, taj koji je jako sumnjao. Postoji ipak nešto što možemo naučiti od Tome. Moguće je da će zapravo on mnogima postati voditelj kroz duhovni put.
Nitko ne zna što se događalo s Tomom kroz nekoliko dana. Najvjerojatnije je nestao u petak kada su se svi apostoli razbježali. Možda Tomi nije bilo dobro s ostalima? Svi su u dvorani Posljednje večere živjeli u strahu (fobija). Čak i najslabije škripanje vrata uznemirivalo ih je i podsjećalo na odmazdu Židova. A možda se Toma naljutio na Isusa? On je trebao biti pobjednik, a završio je kako je završio. Možda se Toma naljutio na samoga sebe? Uvijek je tako kada se čovjek razočara u samoga sebe.
U svakom čovjeku ima nešto od Tome. Zato je sličan svakome. Ima u nama pomalo ljutnje na Isusa jer su stvari trebale biti drukčije nego što jesu. Ljutimo se na sebe jer ne možemo podnijeti prividan neuspjeh. Proganja nas grješna prošlost. Prisilne misli naviru. Razočarani smo u neke crkvene službenike, možda u samu Crkvu jer mislimo da bi trebalo biti drukčije. Zanimljivo, jer Toma ima nadimak didimos/ blizanac. U Bibliji nigdje ne piše da je on imao brata. Zato kažu da je svatko od nas njegov brat blizanac.
Ali, Toma ima samo jednu želju: Staviti svoje prste u mjesto čavala. On želi dokaz ljubavi: staviti svoj prst tu gdje je započela istinita ljubav i to ljubav bez uzdarja i do kraja. Zar je to loša želja? Mislim da bi mnogi, uključujući i mene, željeli da budu uvjereni do kraja u tu istinitu ljubav. Stoga, nije to loša želja staviti prst u svete Isusove rane u kojima je naše iscjeljenje (Iz 53,5).
Blagdan Božjeg milosrđa je blagdan Isusovih rana, osobito rane Isusova boka. Riječ bok (pleuran) povezuje se teološki s Adamovim bokom kada iz njegova boka Bog načinio ženu (Post 2, 22). Isusov probodeni bok postaje utrobom iz koje se rađa Crkva i sakramenti (Iv 19,37). Riječ bok nalazi se također i u Djelima apostolskim kada su Petra svezanog lancima i pod stražom zatvorili iza rešetaka (Dj 12,1-11). Tada je u ponoć došao anđeo i udario ga jako u bok. Odjednom, lanci su pali, a zatvorska se rešetka otvorila. To nisu primijetili čuvari. Petar je mogao izaći na slobodu.
Možda da se danas osjećaš poput Tome. Pomalo nevjerno, sumnjaš i najradije bi negdje otišao. Osim toga, u sebi i na sebi osjećaš presavijene debele lance. Znaj da upravo sada Bog šalje svoga anđela da te udari u bok! Moguće je da će to biti jak udarac, ali samo ti ćeš ga osjetiti. Tada će pasti lanci s tebe. Izaći ćeš iz zatvora koji si ti drugi nametnuli, ili iz zatvora svojih grijeha. Izlazi na slobodu jer tvoje mjesto nije u zatvoru!
Bog Otac milosrđa iznova o blagdanu Božjeg milosrđa pokazuje svakome da po Isusovoj muci i po njegovim ranama iscjeljuje svakoga. Svi smo sagriješili i potrebno nam je milosrđe (Rim 3,23). Ne traži život u sebi, nego traži ga u Bogu koji je ispunjenje svake ljudske čežnje.
Toma postaje glavni lik na sceni blagdana Božanskog milosrđa. Taj blagdan je pružena Božja ruka svima onima koji su umorni, opterećeni i kojima se više ništa ne da. Božje milosrđe stiže svugdje i dopusti Bogu da te udari u bok. Tako će svi oni koji te vežu uplašiti. Rešetke se otvore, a s tvojih nogu nestanu lanci. U sili Božjeg milosrđa možeš zakoračiti dalje i hrabro naprijed.
