Uskoro započinje nova sezona ovogodišnjih trodnevnih seminara 'OPROSTOM OSLOBOĐENE' koji je namijenjen ženama koje pate od post-abortivnog sindroma nakon namjernog ili spontanog pobačaja.
Najava budućih susreta za 2019. godinu:
SPLIT: 7. - 10. ožujka 2019. Prijave za sudjelovanje moguće su do 1. ožujka.
ZAGREB: 21. – 24. ožujka 2019. Prijave za sudjelovanje do 15. ožujka.
LUDBREG: 11. – 14. travnja 2019. Prijave za sudjelovanje do 1. travnja.
ĐAKOVO: 30. svibnja – 2. lipnja 2019. Prijave za sudjelovanje do 20. svibnja.
Prijave zainteresiranih primaju na broj 095/548-9645, putem facebook stranice 'Oprostom oslobođene' ili na e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Nakon prijave, u razdoblju do početka trodnevnog susreta, polaznice će se upoznati s programom i pripremiti za dolazak.
Program Oprostom oslobođene utemeljen je na Bibliji, sakramentima i međusobnoj razmjeni iskustava žena koje su prošle dramatično iskustvo pobačaja.
Majko, djevojko, sestro, prijateljice: odvaži se, prijavi se, preporuči program onima kojima će pomoći da se oslobode težine, gorčine, tuge, ljutnje, praznine, krivnje, boli, nemira.
Gospodin te čeka! "Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom." (Otk 3,20)
'Oprostom oslobođene' – svrha i rezultati
Pozivamo sve žene koje su imale iskustvo pobačaja, da nam se slobodno obrate i uz pomoć ovog programa upoznaju Božju svemoć, ljubav, milosrđe i praštanje - poručuje u ime organizatora Akcije „40 Dana Za Život“ gospođa Lidija Dugan (35), inače voditeljica 'Oprostom oslobođene', programa za liječenje postabortivnog sindroma (PAS) i koordinatorica inicijative '40 dana za život' za Slavoniju.
U razgovoru za Laudato TV, Lidija je malo više pojasnila cjelokupni program inicijative 'OPROSTOM OSLOBOĐENE'.
Program se temelji na grupama podrške pri kojima žene proučavaju biblijske tekstove kroz 10 tematskih susreta. Svaka tema vezana je uz iskustvo pobačaja, stanja i emocije koje se javljaju odmah ili poslije dugo vremena, paralelno se upoznajući s velikom Božjom ljubavi i milosrđem.
Žene koje su učinile pobačaj, Isus želi susresti na tom mjestu, gdje je mrak, tama, gdje su depresija, tuga, gdje je zanemarena njihova duša. To je mjesto o kojem one ne govore. O tom mjestu nemaju s kime pričati i gdje ih ne razumiju. Ako suprug i osjeća krivnju, kaže: 'Pusti, nemoj to spominjati'. Prijateljice kažu, 'Ma daj, ajde, živi dalje, kad je to bilo, prije sto godina'. Žene s tim žive, a ne mogu to verbalizirati. S programom 'Oprostom oslobođene' žene ulaze na to mjesto, tu susreću Boga. Dolaze na susret, sjedaju, mole, razgovaraju i doživljavaju veliko oslobođenje i procvat.
Žene koje su prošle kroz program svjedoče o velikoj promjeni koju su doživjele, od susreta Boga kao nježnog Oca koji brine o svojoj djeci, koji je sama ljubav i praštanje, svijesti o pobačaju kao velikom grijehu (kod namjernog) ili velikoj rani (kod spontanog pobačaja) te svim posljedicama koje sa sobom nosi, prepoznajući i kod sebe većinu posljedica koje se vremenom pojave: depresija, razne bolesti, strahovi, nesanica, osjećaj praznine i gubitka, velika tuga, pokušaj samoubojstva, ljutnja i nemir, prikrivanje stvarnog stanja i emocija, nezadovoljstvo životom, besmisao, osjećaj 'mrtvila', nezainteresiranost, noćne more i druge štetne posljedice za dušu, duh i tijelo.
Nakon programa, kroz spoznavanje Boga proučavanjem Božje riječi, kroz sakramente, ispovijed, oprost, zajedništvo, mogućnost slušanja i dijeljenje iskustva s drugim ženama, polaznice svjedoče o velikom miru koji je ušao u njihovo srce te radosti koja im se vratila u život. Svjedoče o tome kako im je program pomogao i na drugim područjima života: riješene su višegodišnje razmirice u obitelji, o nekim temama se otvorenije govori, produbljuje se osjećaj bliskosti, povrat Majci Crkvi. Ojačala im je vjera i zanos prema duhovnosti te se vratila ljubav i svježina molitve.
Program izravno mijenja živote žena koje su ranjene pobačajem i pomaže im da obnove život, znajući da su, bez obzira na tešku životnu situaciju koju su proživjele, vrijedne, poštovane, dostojanstvene i ljubljene. I svaka ga toplo preporuča svima koje su isto ili slično doživjele.
Osobita milost - Životne ispovijedi
Program 'Oprostom oslobođene' bavi se iscjeljenjem rana od pobačaja, a rezultira životnim ispovijedima, uz razlaganje značenja i posljedica pobačaja i svega što taj grijeh prati. Mnoge žene grijeh pobačaja već su ispovjedile, no bol i ranjenost prati ih i dalje. Prva grupa polaznica tog programa sastala se u Vukovaru na susretima od svibnja do srpnja 2016. g. U toj grupi je bilo žena s više namjernih i spontanih pobačaja te im je taj program uvelike pomogao.
Postoje segmenti, grijesi unutar događanja koji su prethodili pobačaju ili nakon njega, a žene ih nisu ispovjedile. Kroz taj program žene imaju potrebu dodatno razgovarati sa svećenicima, dogode se velike, životne ispovijedi, ženama po sakramentu pomirenja bude lakše. Potičemo ih i na što češći odlazak na misu i svetu pričest. To su jako teške životne situacije. Na susrete dolaze žene od 25 godina do preko 70 godina starosti. Zamislite koliko ona dugo drži tu svoju patnju na srcu! Svaka plače. I ja isto. Zato što bude jako dirljivo. Nije fer da netko bude toliko dugo u nekoj patnji, a da se mi koji smo oko njih, na tu njihovu patnju ne osvrćemo.
Od čega se sastoji 'Oprostom oslobođene'?
Inicijativa '40 dana za život' poziva na sudjelovanje u tom programu koji se sastoji od 10 susreta. Žene se sastaju jednom tjedno. Između početnog i završnog dijela obrađuje se osam tema koje se tiču pobačaja. Sadržaj materijala temelji se na razmatranju Božje riječi.
Najprije se upoznaje s Božjom osobnošću. S njegovom velikom ljubavlju, velikim milosrđem, velikim srcem koje želi opraštati ljudima koji čine grijeh, s time kako nas Bog bezuvjetno ljubi. Onda kreće tama pobačaja. Kakav je grijeh sudjelovao u tome, što se sve događalo, tko je platio, tko je nagovarao, ljutnja... Što smo u tome mogli učiniti, što smo propustili. Cijela situacija se prolazi detaljno, iz tjedna u tjedan. Žene se kod kuće pripremaju po određenim biblijskim tekstovima. Pred sobom imaju osobe iz Svetog Pisma. Vide na koji način su one izražavale svoje emocije. Je li to bio Božji način ili bezbožni. Daju im se primjeri biblijskih osoba, unutar kojih vide i uspoređuju kako su se one ponašale, kako su reagirale u određenoj situaciji. Radi se na tome da žene uđu unutar sebe i vide gdje su trenutno, gdje su možda pogriješile, gdje su se trebale ohrabriti, potražiti pomoć, dozvoliti Bogu da uđe u njihovo srce i učini ga većim. Unutar programa radi se na osobnom odnosu s Bogom.
Najčešći razlog pobačaja - prisila okoline
Kad žene dođu na susret, svima im bude malo nezgodno.
To su jako velike rane i jako teške situacije. Pobačaj nije grijeh kao i svaki drugi. Ženama se teško i prijaviti na program, kamoli još izreći da su imale iskustvo pobačaja, spontanog ili namjernog. I jedne i druge imaju određenu zadršku i nepovjerenje, što je sasvim razumljivo, budući da u najtežim trenucima svoga života nisu imale podršku, razumijevanje ili oslonac. Kad dođu, vide da je atmosfera sigurna, da je puno povjerenja, ljubavi, pažnje, brige o njima, da ih se ne osuđuje. Svi smo se okupili kako bi imali molitveno terapijski učinak kroz međusobni razgovor, ohrabrivanje, poticanje. Onda se počnu otvarati. Nismo dosad imale nijednu ženu, a da nije izgovorila što nosi ili da je nešto ostalo u tajnosti. Kao razlog za pobačaj žene najčešće navode prisilu okoline, što, naravno, nije jedini razlog.
Statistike u Hrvatskoj pokazuju da žene najviše učine pobačaj između svoje 30. i 39. godine života. To je najčešće treće dijete. Uvriježeno je mišljenje, ako imaš jednog sina, jednu kćer, to je to, to je savršena slika obitelji. To se vidi i po ženama koje pohađaju naš program. Jako malo žena je imalo pobačaj u jako mladom razdoblju svog života. Najčešće su to već majke. Većinom su pobačaj učinile u braku, najčešće ih je suprug natjerao na pobačaj, nagovorio da to učine. Tijekom programa dobiju jakost, snagu i kažu da to više ne bi učinile, jer ih jako pogodi istina. Na početku žena osjeti olakšanje, rasterećenje, da je pobačajem 'riješila problem' i krene u period gdje o tome više ne razmišlja. Ali, podsvijest radi. Počnu sanjati svoju djecu, čuti njihove glasove, na godišnjicu kad je dijete trebalo biti rođeno, na termin ili kad su saznale da su začele, kad se sjete da su učinile pobačaj. To su teške noćne more i psihička stradanja. Neke žene su dobivale slomove živaca, pate od nekih ovisnosti, pretjerane prehrane. Puno je fizičkih i psihičkih posljedica, a osobito duhovnih.
Plodovi – Pomirenja u obitelji nakon 30 godina
Program je intenzivan. Na njemu žena radi svaki dan. Kad dođu na tjedni susret, dobivaju materijale za sljedeći tjedan. Unutar tjedna moraju pregledati zadana razmatranja u Svetom Pismu, napisati svoj osvrt, odgovoriti na neka pitanja. Npr. u prvom tjednu se vode tekstom iz Matejevog evanđelja 'Blago ožalošćenima, jer će se utješiti'. Zatim, 'Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašeg srce kameno i dat ću vam srce od mesa', iz Knjige Ezekiela.
Također što god razmatraju taj tjedan, vraćaju se na taj tekst. Tako da ih on nosi, da to bude utjeha koju primaju od Gospodina. Dobivaju citate iz Svetog Pisma, pitanja na koja odgovaraju i s osvrtom dolaze pripremljene na sljedeći susret. Na susretu se stvara zajednički zaključak, međusobno se povjeravaju, dodatno otvaraju i saznaju neke stvari koje inače nikad ne bi.
Jedna žena je spoznala svoj grijeh od prije 23 godine. Ona je osoba u vjeri, redovito se ispovijedala. Došla je kod svećenika i rekla mu koji je svoj grijeh spoznala. Svećenik je bio jako sretan i rekao 'Bogu hvala da ste u tom programu, da to niste zadržali u sebi, da vas dodatno muči'. Bilo je slučajeva velikih opraštanja u obitelji. Po 20, 30 godina obitelj nije međusobno razgovarala. Opraštali su jedni drugima tijekom i nakon sudjelovanja u programu. Jedno poglavlje se zove opraštanje. Dogodi se vidljivo pomirenje među ljudima i sve to ispričaju u grupi.
Kako je program počeo u Hrvatskoj?
Tijekom predstavljanja inicijative '40 dana za život', Lidija je išla po župama i zajednicama. Počele su joj se sve više javljati žene koje su učinile pobačaj. Neke su bile i u organizacijskom timu inicijative '40 dana za život'.
- Neke žene su mi dolazile nakon tribina, plakale i govorile: 'Mi bismo pomogle, uključile se. Ali, daj pomozi i ti nama'. Pitala sam ih o čemu se radi. Jedna mi je rekla da je imala četiri pobačaja, jedna toliko, druga onoliko. U srcu mi se otvorio prostor za to, da počnem razmišljati postoji li nekakav način na koji se može pomoći i tim ženama. Jednom mi je jedna aktivistica rekla: 'Aktivna si u Prolifeu, sve je to u redu, radite na tome da žene ne dođu do pobačaja. A na koji način i da li uopće pomažete onima koje su to iskustvo već imale?' – rekla je.
To joj je, kako kaže, počelo otvarati oči da vidi da ju Gospodin baš na to poziva. Trebalo je tražiti ekskluzivno pravo za prijevod programa i korištenja u Hrvatskoj, jer dolazi iz SAD-a.
- Došla sam u kontakt s autoricom i rekla joj da imamo veliku potrebu u Hrvatskoj za provođenjem tog programa. Rekla je da može, da je sretna i zahvalna Bogu što otvara vrata u ovom dijelu Europe da i mi počnemo provoditi 'Oprostom oslobođene'.
Tako sam krenula - kaže Lidija.
U molitvi pred bolnicom dobiva se puno milosti i hrabrosti
ARIN (Abortion Recovery InterNational), međunarodna organizacija za istraživanje pobačaja, proglasila je taj program najučinkovitijim i najviše korištenim među ženama koje nose rane od pobačaja.
- U programu su žene, članice inicijative '40 dana za život' i koje to nisu. Neke žene mole pred bolnicom, a onda kažu, 'I ja sam ta', koja je pobacila. Žene pred bolnicom dobivaju jako puno milosti, hrabrosti, dobivaju poticaj pomoći drugome da to isto ne učini. Inicijativa '40 dana za život' korisna je za iscjeljenje njihovih rana od pobačaja. Za dati obol djetetu kojem su učinile nažao i da njihove rane budu iscijeljene, da dožive pomirenje s Bogom, da mogu ići dalje. Znajući da za nekog drugog stoje ispred bolnice, mole za njega i dolaze tamo da mu pomognu. Gospodin jako dobro radi. Javila nam se žena koja je imala spontane pobačaje i cijelo vrijeme se pitala, 'Što ja ovdje radim? Osjećala sam tugu, ali nemam krivnju. Ja sam to isplakala'. Ona i suprug ne mogu imati djecu. Sad je postala voditeljica jedne udruge koja okuplja žene i muškarce koji mole za nerođene te pomažu majkama i obiteljima. Gospodin stvarno radi čuda. Veliki su i divni plodovi – rekla je Lidija.
