Htjeli smo da se ovaj puta čuje i jedan ženski i kontemplativni glas, pa smo zamolili da ove e-duhovne vježbe, naslovljene "Hvaljen budi, moj Gospodine" pripremi s. M. Tarzicija Čičmak, poglavarica samostana klarisa u Zagrebu.
Red sv. Klare ili Red Siromašnih sestara sv. Klare, pučki klarise, jest Drugi franjevački red koji je dobio ime po utemeljiteljici, sv. Klari Asiškoj. Početak Reda vezan je uz Cvjetnicu 1212. godine, kad je sv. Klara napustila očinsku kuću, a time i svoj plemićki stalež, te se pridružila sv. Franji i njegovu bratstvu da u Crkvi slijedi siromašnoga Krista. Klara i njezine sestre nastanile su se u samostanu Svetoga Damjana u blizini grada Asiza u talijanskoj Umbriji, gdje su živjele povučenim životom, prema pravilu koje im je napisao sv. Franjo. Kasnije je sv. Klara napisala vlastito Pravilo nakon što je četrdeset godina živjela na taj način, a u njemu je naglašeno prvenstvo ljubavnog zaleta prema Kristu u zajednici sestara.
Budući da su, za razliku od starijih monaških redova, klarise od početka živjele u blizini gradova ili u samim gradovima, uspostavljena je stroga klauzura, a to znači fizička odvojenost sestara od ostatka svijeta, što se i danas očituje u zidovima i rešetkama koje odvajaju njihov životni prostor od ostalih ljudi. Na taj način sestre klarise nastoje živjeti korjenitu privrženost Kristovu evanđelju i njegovoj Crkvi.
Svaki dan ovih sestara bitno je obilježen kontemplacijom i molitvom. Tako u zagrebačkom samostanu njihova dnevna molitva započinje svake noći, petnaest minuta nakon ponoći, kad sestre ustaju i mole Litanije Krvi Kristove za mir u svijetu i za sve koji trpe te Službu čitanja. Nakon sat vremena vraćaju se na počinak. Ponovno ustaju u 5,30, a u 6,00 mole Jutarnju molitvu nakon koje imaju pola sata razmatranja. U 7,00 slave svetu misu, a onda ostaju u zahvalnom klanjanju i osobnoj molitvi. Nakon doručka, u 8,00 mole Treći čas koji je na osobiti način okrenut Duhu Svetomu. Od 9,00 započinju svoje redovite radne obaveze, od kuhanja i šivanja do radova u vrtu, čišćenja, njege bolesnih sestara, učenja i sl. U podne sestre mole Anđeosko pozdravljenje, a onda Šesti čas i molitve sv. Franji i sv. Klari. Nakon ručka imaju kratak odmor, a u 14,35 mole Deveti čas. U 17,00 mole krunicu, Večernju molitvu i klanjanje u tišini. U 18,30 večeraju, a poslije večere imaju razdoblje druženja. U 20,00 mole Povečerje.
Već iz ovoga dnevnog reda vidljiva je posvemašnja okrenutost prema Gospodinu, koja opet ne udaljuje od svakodnevnog rada i obaveza te molitvene zauzetosti za cijelu Crkvu i cijeli svijet.
Iz takvoga ozračja stižu nam i e-duhovne vježbe koje ćemo pratiti krajem rujna i početkom listopada. Možemo biti sigurni da će nas u tim e-duhovnim vježbama i dalje pratiti molitvena podrška sestara klarisa.
VODITELJ:
s. M. Tarzicija Čičmak
Zagreb
Redovnica Reda siromašnih sestara sv. Klare u Zagrebu. Rođena u Mariji Bistrici 26. 2. 1970. Odrastanje joj je bilo razigrano, s mnogo dječjih pustolovina, a ponekad se u majčinoj ruci našla i ljeskova šiba. Tatin remen bio je blaži, a znao je i promašiti.
Roditelji joj nisu išli u crkvu, svatko iz svojega razloga. No kako im kuća nije bila daleko od svetišta, vjerska događanja, napose ljeti kad su bila proštenja, uvijek su dopirala i u njezinu obitelj. Svećenik je svake godine blagoslivljao njezinu obitelj, u kući se govorilo o Bogu i Božjim zapovijedima, ponekad se čitala Biblija, ali im sv. Nikola nije dolazio, što je djeci bilo žao. Snježana se veselila odlasku k djedu i baki u Slavoniju gdje je svake večeri išla na misu i od bake je naučila moliti. Kako joj crkva nije bila daleko od rodne kuće, nerijetko se s vršnjacima igrala oko svetišta, a jedna od igara bilo je održavanje plamena na svijećama što su ih upalili bistrički hodočasnici.
Osnovnu školu završila je u Mariji Bistrici. Srednju školu, kulturno-umjetničkoga smjera, pohađala je u Osijeku, kao aspirantica sestara milosrdnica. Maturirala je 1989. Tijekom srednje škole doznala je da postoje i klauzurni redovi za koje se sve više zanimala, oduševila se za sv. Franju i sv. Klaru i bilo joj je prirodno da odabere klarise. U ljetu 1989. stupila je u kandidaturu u kuću maticu sestara milosrdnica u Zagrebu, s uvjerenjem da je ipak to njezin poziv, no tijekom te godine formacije postala je sigurna u svoj poziv klarise. U samostan sestara klarisa u Zagrebu ušla je 13. srpnja 1990., godinu dana poslije ušla je u novicijat i dobila im Marija Tarzicija. Privremene zavjete položila je 11. kolovoza 1993., a svečane zavjete istoga datuma godine 1996. Dvije godine poslije povjerena joj je služba pomoćne učiteljice novakinja, a od 2000. do 2003. učiteljice novakinja. U više navrata bila je savjetnica u samostanskoj upravi.
Od 25. travnja 2012. obnaša službu opatice samostana sv. Klare u Zagrebu. Prijavite se OVDJE:
