Gospodine Isuse, kad si ti uzašao na nebo,
anđeli rekoše Jedanaestorici:
„Što stojite i gledate u nebo!“
Ali pred četrdeset dana na grobu
isti anđeli rekoše ženama:
„Što gledate prema dolje! Nije ovdje. Uskrsnu!“
Jesu li anđeli bili zaboravljivi
da su tako brzo promijenili mišljenje?
Što činiti, Gospodine Isuse:
gledati prema dolje, na zemlju,
ili prema gore, na nebo?
I jedno i drugo, kažeš ti:
„Ja sam na nebu,
gledajte dakle prema gore,
prema meni, i molite.
Ali ja sam i na zemlji,
u siromašnima, malenima,
bolesnima i grješnicima.
Ostaje vam dakle činiti ono dolje,
za njih i za mene.
Privremeno barem.“
Gospodine Isuse, daj da gledamo prema nebu,
a da ne zaboravimo zemlju, i obratno.
Jer sve što činimo na zemlji
onima koji su tvoji, tebi činimo.
