JUTARNJA MISA je u 7:30
Večernji molitveni program počinje krunicom u 17 sati, a sveta misa u 18 sati.
ISPOVIJED: mogućnost za ispovijed je prije svetih misa.
Ured informacija je otvoren svaki dan od 9,00 – 13,00 sati.
NAVJEŠTAJ ĐAKONSKOG REĐENJA
Naš bogoslov fra Antonio Primorac primit će 21.11. 2020. đakonsko ređenje u katedrali u Mostaru. Fra Antonio, sin Mire i Dijane r. Mandić, rođen je u Stutt- gartu 2.8.1993., kršten na Humcu 13. 11. 1993.
PRIČEST NA USTA I RUKU
Dragi župljani!
Naš biskup Petar Palić u dopisu od 31. 10. 2020. odredio je sljedeće s obzirom na dijeljenje svete Pričesti: «Sv. Pričest neka se dijeli, dok traje ova Pandemija, isključivo na ruke.»
Neki naši vjernici imaju poteškoća s primanjem pričesti na ruku. Stoga vam želimo dati pojašnjenje.
U svom djelovanju Isus polazi od vanjštine i vodi prema nutrini, jer nutrina je važna, srce je važno. Isus želi da se mi trudimo živjeti prijelaz sa slova Zakona na Duh koji daje život (2 Kor 3, 6-17). To vrijedi posebno za primanje svete pričesti.
Neki vjernici misle da je nedostojno primati Pričest na ruku jer je prljava, a da je dostojno primati je na jezik, odnosno u usta, jer nisu prljava. O čemu se zapravo radi?
Kad molimo prije pričesti «Gospodine, nisam dostojan/na da uđeš pod krov moj...» ne misli se na jezik ni na ruku već na nutrinu, na srce koje je nečisto. Iako nečisto, Isus želi ući u naše srce, očistiti ga, nahraniti i obogatiti. I jedno i drugo (jezik i ruka) je tijelo, vanjština koju nam je podario Stvoritelj. Usta (jezik) i ruka na koje primamo hostiju nisu kraj već tek početak primanja Isusa, živoga Gospodina koji je Kruh života, naša hrana. Nakon što smo Ga primili na jezik ili na ruku potrebno je ići dalje: primiti Ga u svoje srce.
Slušajući rasprave o pričešćivanju na usta ili ruku čini mi se da smo poput čovjeka koji vidi samo prst dok mudrac prstom pokazuje prema mjesecu. Zaboravljamo da nakon što smo Isusa primili na jezik ili ruku slijedi nastavak, ono najvažnije: da Gaprimimo u svoje srce. I još važnije: da mu dopustimo da nas mijenja i učini sebi sličnima.
Jesmo li pričešćivanjem postali slični Isusu? Ili smo u najsvetijem činu ostali daleko od njega: samo kod obdržavanja vanjštine?
Zato draga braćo i sestre, dok traje Pandemija, primajmo Isusa u Pričesti dostojanstveno na ruke, kako je to odredio naš biskup Petar. I ne bojmo se da time činimo nešto nedostojno. Isus nas uči: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.« (Lk 11, 37-41)
