Više od 2250 osoba s invaliditetom koje su sudjelovale na ovom hodočašću već tradicionalno u Međugorju su imale besplatan smještaj i hranu, koju su im kao i prethodnih godina organizirali župljani. A za sve njih organizirali su domjenaka i druženje nakon predavanja.
Mise, svjedočanstva, plesovi, pjesme molitve krunice i križnog puta... To je ono što je obilježilo i ovo hodočašće, a velikom broju njih je ispunjena želja pa su ih nosili na Brdo ukazanja. Mnogi su mislili kako se nikada neće uspeti na Brdo ukazanja zbog svog fizičkog hendikepa, ali u Međugorju ne postoji nemoguće.
Župljani župe Međugorje, članovi Marijinih ruku, lovci, članovi zajednice Cenacolo, HGSS, hodočasnici i mnogi drugi kao taxi prijevoz u subotu su neprestano, po nimalo laganom terenu, nosili bolesne i nemoćne k Majci na Brdo Ukazanja.
To je bio najemotivniji trenutak seminara, a mnogi su utjehu pronašli i u riječima apostolskog vizitatora za župu Međugorje nabiskupa Henryka Hosera, koji je podsjetio kako smo ''došli ovdje sa svim svojim slabostima i duše i tijela''.
-Isus nam svima kaže: ''Evo ja ti dajem snagu, ali ne kako ti želiš, nego kako ja smatram da treba''. Isus je jedan super liječnik. Svakome od nas on daje pravu dijagnozu, jer bolest često puta nije nešto što je zapravo ružno i nepotrebno, kazao je mons. Hoser podsjetivši na riječi svetog Pavla koji je rekao ''da mi u svojim patnjama, svojim križevima nadopunjujemo patnje Kristove i zato mi noseći naš križ nosimo taj križ za Isusom''.
Nakon nedjeljne mise, pozdrava i razilaska, mnogi već počinju odbrojavati dane kada će opet doći, nestrpljivo čekajući deveto ovakvo hodočašće, jer je ono mnogima jedina prilika da druže s ljdima koji imaju iste probleme, da se bolje upoznaju, ali i da se popnu na Brdu ukazanja, nešto što je većini ljudi svakodnevno moguće. medjugorje.hr
