Od 1985. Wayne je napisao 12 knjiga o Gospinim porukama, od kojih se prva pod naslovom “Poruka” prodala u million primjeraka samo u SAD. Posljednja “Radosti Medjugorja” izdana je prije par mjeseci prije njegove smrti. Gospodin Weible je uvijek za sebe govorio da je nekada bio vjernik, da o duhovnosti nije znao puno. Bavio se novinarstvom i drzao nedjeljne sate vjeronauka u protestanskoj, luteranskoj crkvi, kojoj je i sam pripadao. Prvi put je čuo za Medjugorje 1985.-te godine. Naime, na jednom od njegovih sati vjeronauka raspravljalo se o čudima danasnjeg doba. Netko od njegovih učenika je spomenuo kako se navodno Majka Božija ukazala djeci u jednom selu u bivšoj Jugoslaviji. Zaintrigiran kao čovjek i novinar, poslije sata je pitao učenicu od koga je to čula. Djevojka ga je uputila nekome tko je imao video i knjigu o spomenutim događajima. Obrazovan tako da uvijek traži činjenice gospodin Weible je odlučio ispitati događaje, jer mu se činilo da bi to bio odličan članak za Božić. Pročitao je knjigu i dok jegledao video, povjerovao je u događaje mrmljajući sebi u bradu, govoreći: “Ovo je nevjerojatno”. Gledajući video u srcu je osjetio glas koji mu je rekao: “Ti si moj sin i raditi ćeš posao moga sina! Nećeš više raditi ovaj posao (novinarstvo), nego ćeš ostatak života provesti šireći moju poruku.”Pošto je bio siguran da mu se obraća Majka Božija skočio je i pitao: “Zašto baš ja?”. Osjećao se prestrašeno, nedovoljno vrijednim, a i nije znao ništa o duhovnosti. Rekao je da će pokušati. Ubrzo je stigao u Međugorje, te je istražujući događaje, gladan Boga i znanja, razgovarao s vidiocima, svećenicima, upijajući prisutnost Majke Božije. Otuda se rodila i njegova knjiga, te je 1991. Godine zajedno sa svojom obitelji prešao na rimokatoličku vjeru.
Wayna sam osobno poznavala jer sam posljednjih dvadesetak godina radila kao njegov tumač i vodič. Za mene Wayne nije samo bio pisac najprodavanijih knjiga o Međugorju, niti govornik, nije bio “samo” ni širitelj Gospinih poruka. Za mene je Wayne bio moj prijatelj. Kako su godine prolazile, upoznali smo se mnogo bolje i podijelili mnogo suza i smijeha. Život je posvetio ne samo širenju Gospine poruke, nego pomaganju onima koji su bili u velikoj potrebi. Wayne je se pobrinuo za školovanje jednog dječaka Mirka, za kojeg ga je zamolio jedan franjevac. Pošto je bio čovjek od riječi, obećanje je održao tako da Mirko danas radi kao liječnik! Godinama smo nakon rata obilazili izbjegličke kampove, gdje je Wayne svojim velikim srcem i novcem pomogao mnogima popraviti il iizgraditi kuće.
Nekada sam imala osjećaj da ljudi čekaju u redu kada će on doći ne bi li im pomagao na ovaj ili onaj način. Nije se samo radilo o novcu jer Wayne je, u stvari dijelio ljubav. Gospođa Lahman davno me je upozorila da ga pazim, da mu ne dam da skine i košulju sa sebe jer će sve podijeliti drugima.
Ako me pitate kakav je čovjek bio taj čuveni govornik i pisac, reći ću vam da je bio nježan i ljubazan čovjek. Uvijek sam iznova bila iznenađena tom nježnošću i ljubaznošću s kojom je komunicirao sa svima. Naučila sam da čovjek doista mora tu ljubaznost, nježnost prakticirati čitav život da bi mogla postati dio tvoje prirode. Neko sam vrijeme provela u bolnici sa Waynom u Atlanti, i iznova sam se čudila i divila toj ljubaznosti koja nije nestajala ni kada ga je boljelo ni kada sestre nisu bile najnježnije. Ta ljubaznost je bila dio njega isto onako kao što su to bile i njegove ruke i noge. Ako me pitate opet da vam kažem kakav je čovjek Wayne bio. Reći ću vam dobar, jedan od najboljih koje sam upoznala u svom životu. Od njega sam naučila da su zaista najveci ljudi - najskromniji. Dok pišem o ovome sjećam se situacija i vremena koje smo provodili zajedno, sjećam se tog lijepog humora koji ga nije napustio ni na njegovoj smrtnoj postelji.
Moram još reći da sam posljednjih dana dobila poruka iz svakog kutka ovog svijeta i znam da u nedjelju nije samo Međugorje molilo za ovog velikog čovjeka, nego cijeli svijet. Znam da konačno počiva u Gospinom zagrljaju. Na kraju moram reći da ne mogu dovoljno zahvaliti Bogu i Gospi, jer su mi dozvolili da malo manje od pola svoga života hodam uz korak sa ovakvim jednim čovjekom.
Moj prijatelju, počivaj u miru. (S. J.)/medjugorje.info
