Tijekom i neposredno poslije Drugog svjetskog rata od partizanske i komunističke ruke stradalo je 66 hercegovačkih franjevaca. Desetorica od njih na neki su način povezana s Međugorjem: ili su tu rođeni, ili su pak u Međugorju nekada djelovali kao pastoralni radnici.
To su fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević (st.), fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj, fra Križan Galić, fra Bono Jelavić, fra Paško Martinac, fra Anđelko Nuić i fra Bernardin Smoljan. Misna žrtva toga se dana prikazuje i u spomen svim žrtvama iz župe Međugorje palim u tijeku Prvog i Drugog svjetskog, te Domovinskog rata, kao i svima koji su darovali živote za vjeru i domovinu. U Prvom svjetskom ratu iz međugorske župe poginula je ili nestala 61 osoba, u Drugom svjetskom ratu 386 osoba (najviše u svibnju 1945.), u Domovinskom ratu 10 osoba.
