Obilježit će se molitvom Križnog puta na Križevcu u 14 sati i slavljenjem sv. Mise u 18 sati u međugorskoj župnoj crkvi sv. Jakova. Fra Slavko Barbarić je umro 24. studenog 2000. nakon završene pobožnosti Križnoga puta, na Križevcu, a zemni mu ostaci počivaju na međugorskom groblju Kovačica.
Evo što o fra Slavku piše njegov dugogodišnji prijatelj KREŠIMIR ŠEGO:
Fra Slavko Barbarić bio je među prvim svećenicima koji su nakon Gospinih ukazanja započeli pastoralno djelovati u Međugorju. Budući da je bio teolog, doktor religiozne pedagogije, i psihoterapeut, a uz to je, što govorio što razumio, 7 svjetskih jezika, zadatak mu je bio slijediti vidioce te se posvetiti pravilnom tumačenju i širenju Gospine poruke. On se sa „događajima u Međugorju susreo 1982., otkada se sav stavio u Gospinu službu: molitvom, usmenom i pisanom riječju, svjedočanstvom, sudjelovanjem na molitvenim susretima diljem svijeta, očinskim prihvaćanjem hodočasnika; brigom za ovisnike, siromašne i djecu o kojoj nema tko skrbiti; posjetima uhićenicima; organiziranjem različitih sadržaja – hodnje mira, svećeničkog seminara, molitvenog susreta mladih, seminara za bračne parove, seminara posta i molitve – što Međugorju daje prepoznatljiv pečat.
Kad mislimo na fra Slavkovo djelo i djelovanje, obvezatno nam u pamet dolazi riječ srce, koju je i te kako koristio i često pisao: molite srcem, postite srce, slavite Misu srcem, klanjajte se srcem… Tako je mogao govoriti, i pisati, jer je sve činio srcem – živio je srcem, molio srcem, drugoga prihvaćao srcem, pomagao srcem, davao se srcem, a sve srca prepuna povjerenja u Gospodina i Kraljicu Mira.
I tako razdijeljeno, fra Slavkovo je srce prestalo kucati 24. studenoga 2000. između 14. i 13. postaje, na Križevcu, dok se vraćao nakon završene pobožnosti križnoga puta. U hladno popodne i večer toga dana vijest o iznenadnoj fra Slavkovoj smrti zaledila je srca njegovih prijatelja, međugorskih hodočasnika diljem svijeta. Svatko se pitao: Kako je to moguće?! Još je toga jutra snimio emisiju na Radiopostaji „Mir“, slavio sv. Misu, govorio hodočasnicima! No već sutradan, u redovitoj poruci preko Marije Pavlović-Lunetti Gospa je brojnima otoplila srca. U poruci je stajalo i to da se „vaš brat Slavko rodio u nebo, i da zagovara za vas.“ (Glasnik Mira, studeni 2011.)
