Kroz devet dana, počevši od 16. srpnja, molitvu krunice prije večernje svete mise predmolili su župljani iz različitih zaselaka i organizacija koje djeluju u župi, a predslavitelji večernjih svetih misa (fra Nikola Rosančić, fra Lovro Šimić, fra Zvonimir Pavičić, fra Mate Logara, fra Anthony Burnside, fra Antonio Šakota, fra Mladen Vukšić, fra Mladen Rozić i fra Jure Barišić) u svojim propovijedima svaku večer imali su prave male kateheze za vjernike i hodočasnike koji su svaki dan bivali sve brojniji. Ukazala su se i neka „stara i poznata“ lica koja već dugo, zbog pandemije nismo mogli vidjeti u Međugorju.
Od hodočasnika, najbrojniji su bili Ukrajinci. Naime apostolski upravitelj Grkokatoličke biskupije Mukačeva na zapadu Ukrajine, biskup Nil Lushchak je sa 13 autobusa hodočasnika, više dana u Međugorju imao duhovnu obnovu za vjernike svoje biskupije. Tu su zatim brojni poljski hodočasnici, pa španjolski, slovački, rumunjski, a polako pristižu i Austrijanci, Talijani te Argentinci. Kao podsjetnik na skoro nadolazeći Mladifest, na vanjskom oltaru crkve, zaviorila se i korejska zastava.
Da je ova župa stvarno na poseban način izabrana od Boga, kako to i Gospa u svojim porukama naglašava (Ja sam ovu župu na poseban način izabrala i želim je voditi. I želim da svi budu moji!), potvrđuje i izabranje sv. Jakova za njezinog zaštitnika davne 1892. godine kada se još ništa nije moglo pretpostaviti o tome da će ova župa postati „Župa cijeloga svijeta“. Jer sv. Jakov, osim što je zaštitnik hodočasnika, također je, prema legendi i prvi imao ukazanje Blažene Djevice Marije koja ga je ohrabrila i utješila, kad mu je bilo posebno teško u misiji pokrštavanja španjolskog naroda. Tako je već samo imenovanje sv. Jakova zaštitnikom župe, proročki navijestilo da će Međugorje postati hodočasničko mjesto Gospinih ukazanja.
Proslava svetkovine
Svete mise u župnoj crkvi slavljene su u 8,00 i 19,00. sati. Jutarnju svetu misu na vanjskom oltaru predslavio je fra Karlo Lovrić uz brojne župljane i hodočasnike.
Središnja proslava započela je procesijom s kipom sv. Jakova koja je pošla iz crkve u 10,45 sati. Ovu tradiciju uveo je župnik fra Bernardin Smoljan i evo živi sve do danas. Ove su godine kip nosili djelatnici Župnog ureda. U procesiji su sudjelovali župljani, vjernici iz okolnih župa i hodočasnici, a župni zbor pod ravnanjem s. Irene Azinović pjevao je Gospine litanije, a zatim je animirao i cijelo misno slavlje.
Svečana sveta misa započela je u 11,00 sati u Gaju, a predslavio ju je karmelićanin o. Đani Kordić, sin ove župe, koji je 2007. godine u rodnim Šurmancima predslavio svoju mladu misu. Koncelebrirali su fra Marinko Šakota, međugorski župnik i don Filip Pavlović, također rodom iz ove župe, iz Bijakovića.
Svake godine slaveći misu u Gaju imamo pjev cvrčaka, kao da nam žele poručiti da je i Bog uvijek stvaran i prisutan, uvijek s nama, baš kao i oni – kazao je o. Đani, te u svojoj propovijedi nastavio s pričom o malom žutom mravu koji je odlučio ići u Jeruzalem. Njegova okolina, cijelo životinjsko carstvo je tu odluku burno komentiralo (baš kao i kad se i netko od nas radikalno odluči živjeti Evanđelje, uvijek netko drugi ima komentirati), o tome zna li on koliko je put dugačak, neizvjestan, on nije građen za put i da bi mogao i umrijeti prije nego stigne tamo. Mrav je kazao da je sve to istina, i da je istina da može umrijeti na tom putu, ali barem će umrijeti na PRAVOM putu – zaključio je mali žuti mrav. Tako nas i sv. Jakov uči svojim životom i primjerom kako trebamo odabrati pravi put, put Isusa Krista!
