Stigao je u Međugorje na hodočašće od subote 29. listopada do petka 5. studenog 2021. sa grupom od petnaestak svojih župljana. Među njima su i njegova sestra i njezin zaručnik koji su stigli iz Argentine i koji su kao i većina hodočasnika, po prvi puta u Međugorju.
Međugorje je za njih posebno mjesto, u koje dolaze redovito jedanput godišnje od 2002. godine. „Kada se dođe jedan put, to te tako promjeni i mi osjećamo kako smo ovdje kao kod kuće, kako je ovdje Nebo i ovdje je sve!“ – kaže vlč. Ariel koji je zahvaljujući Kraljici Mira i postao svećenik u biskupiji Camden. I zato je obećao Gospi da će dokle god bude živ i zdrav, dolaziti ovdje k njoj kako bi joj zahvalio za dar svećeništva i mogućnost pomaganja svojim ljudima iz Latinske Amerike.
Obično bi dolazili u većim grupama od 40-50 osoba, ali su se sada zbog pandemije odlučili doći u manjem broju kako bi izvidjeli kako će sve proći s putovanjem, i sretni su da sve ide normalno. Također su prije kombinirali putovanje u Međugorje s obilaskom nekog drugog marijanskog svetišta u Evropi (Fatima, Lourdes…), ali su ovaj put, također zbog pandemije, odlučili sve dane ostati u Međugorju, uz eventualni posjet crkvama u okolici.
Povratna avionska karta iz Philadelphije preko Frankfurta do Splita i natrag koštala ih je oko 1400 dolara. Većina ih je žarko željela doći pa su si to mogli uštedjeti, a njegovoj sestri i zaručniku su onda zajednički pomogli novčano tako da mogu platiti svoje putovanje iz Argentine u Ameriku pa zatim ovdje.
„Ja nalazim u Međugorju nešto što ne nalazim nigdje drugdje u svijetu: obiteljsko zajedništvo i religioznost koju ovdje ljudi još uvijek 'imaju u venama'. Ne kažem da ljudi u sjevernoj Americi nisu religiozni, jesu, ali njihova religioznost je puno više u njihovim riječima nego u načinu na koji oni žive. Ne postoji mjesto koje ima ovakvu molitvu klanjanja kao u Međugorju, gdje se ispovijeda kao u Međugorju i obitelji koje su nas primile koje se ponašaju prema nama – kao da smo članovi njihovih obitelji. Ne, toga nema u svijetu!
Također ovdje još vidim živu vjeru u Isusovu mističnu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu. U Americi ljudi to teoretski znaju, svećenici im o tome govore, ali ta je spoznaja negdje u glavi, a ne u srcu. Također kod nas je puno protestanata, pa je jak njihov utjecaj više na proučavanje Biblije. Nema molitve krunice, niti štovanja BDM, što ostavlja određenu prazninu u njihovoj duhovnosti a onda i na ljude koji to slijede. Zato se mi trudimo u naše župe donijeti Međugorje. Naša zemlja nas treba i na nama je velika odgovornost i imamo još toliko puno posla!“ – zaključio je vlč. Ariel Hernandez.
