Neki od njih su već više puta bili u Međugorju, jer, kaže Heidi: „za nas je dolazak u Međugorje poput vatre. Ona se u nama zapali i mi se uvijek želimo ovdje vratiti kako bi obnovili njezin plam!“
Heidi je prvi puta u Međugorje došla sa svojom obitelji kada je imala 19 godina, od tada se stalno vraćala, i s obitelji i s prijateljima. Kako organizacija i put do Međugorja nije jednostavan, prije sedam godina sa svojom grupom prijatelja, također zaljubljenika u Međugorje, odlučila je osnovati jednu grupu koja zajedno pokreće i vodi ova hodočašća. Sada su kao jedna „lokomotiva“ koja iza sebe vuče sve više i više ljudi. A i sama grupa polako raste, iako nemaju redovnu zajedničku molitvu, nego svatko osobno moli svaki dan krunicu ili pokreće molitvu u svojim župama. Heidi također ima svoju molitvenu grupu s drugim ljudima koji su joj bliži po mjestu stanovanja.
Dolazak u Međugorje im pomaže u osnaživanju vjere, pomaže im dublje se utemeljiti u Bogu. Također im daje snagu da se po povratku kućama zrače ljubavlju i radošću koja dolazi iz njihove vjere u Isusa Krista. Jer danas je u Belgiji teško ispovijedati vjeru: „Raspela su maknuta iz ustanova, a moja djeca u školi ne smiju govoriti o Isusu, vjera polako nestaje. Teško je pronaći crkvu u kojoj još ima sveta misa. Nama sada treba pola sata do najbliže crkve koja ima misu samo nedjeljom!“ - s tugom kaže Heidi.
S grupom su došla i dva svećenika; jedan je misionar iz Indije koji je jednu godinu u Belgiji, a drugi svećenik je Belgijanac (65 god.) koji se sada vratio kući u mirovinu nakon što je bio misionar u Venezueli. I prvo što je želio napraviti, bio je ovaj dolazak u Međugorje.
