Fra Leonard je služio u Međugorju od 1988. do 1991., a od toga je nešto više od godinu dana bio župnik. Tijekom te tri godine ostavio je neizbrisiv trag kao iskusan i mudar svećenik, te gorljiv širitelj Gospine poruke mira i pomirenja.
U njegovome srcu i umu rodile su se mnoge zamisli koje su kasnije i ostvarene. Tako je, između ostaloga, utemeljio Društvo vodiča za hodočasnike u župi Međugorje i na taj način vodiče okupio u okrilje Crkve potičući ih da širenje Gospine poruke mira žive prvenstveno kao poslanje.
Poznavajući veliki broj ljudi, a poglavito teško stanje našega naroda pogođenoga ratom, 1992. godine utemeljio je humanitarnu udrugu „Međugorje – Mir” u Splitu. Ova Udruga je preko prijatelja Međugorja posredovala desetke tisuća tona humanitarne pomoći našem narodu u godinama Domovinskoga rata. Radio je na duhovnoj obnovi ljudi ranjenih ratnim zbivanjima i, u skladu s Marijinom porukom mira i pomirenja, povezivao narode i religije.
Od 1997. fra Leonardo je djelovao u Generalnoj kuriji franjevačkoga reda u Rimu. Na toj službi bio je do srpnja 2001., kada ga je pogodila teška bolest. Upravo je tih dana bio proslavio svoju zlatnu misu - 50. godina svećeništva.
Fra Leonard Oreč objavio je sa suradnicima knjigu ”Brdo dobrote. Treće međugorsko čudo” (Međugorje, 2001.). Propovijedao je kao pučki misionar i vodio duhovne vježbe za redovnike.
Od 2001. na liječenju je u Zagrebu, gdje je i preminuo 21. siječnja 2002.
Pokopan je 23. siječnja 2002. na groblju Martića križ u Posušju.
Duhovna oporuka Fra Leonarda Oreča
Dana 14. 1. 2002. fra Leonard Oreč je u Bolnici Dubrava u Zagrebu, teško bolestan i na samrtničkoj postelji, svjestan svog skorog odlaska Gospodinu, svojim suradnicama Željki Puljak i Miljenki Majić iz vjersko-humanitarne organizacije „Međugorje-Mir“ izrekao svoju duhovnu oporuku braći, bližnjima i prijateljima:
«Kad sam iz Rima došao u Zagreb molio sam Boga ne za ozdravljenje, pogotovo ne ozdravljenje čudom, nego da prihvatim njegovu volju, "Oče naš, budi volja Tvoja" ali i "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež!"
Jer, za sebe ne molim i ne želim čuda iz jednoga mjesta. I molio sam i to, ako će bolest potrajati dugo, daj mi Bože da ne osjećam bolova. To se, evo, čudo i događa.
Gledam i slušam tu masu molitava za mene i vidim jedan sklop odozgor, da sve te molitve stvarno doprinose, jer nema bolova, spavanje je dobro... i vjerujem ne samo za mene nego i za sve koji se nalaze u mukama u kakvima sam ja. I ako bi netko drugačije tumačio ovo događanje čini mi se da ne bi imao pravo.
I dalje stojim kod onog "Za zdravlje se borim, ali smrti se ne bojim." I neka vas ne razočara, molit ću sestricu smrt da ne oklijeva. Nisam više sposoban pisati duhovnu oporuku. Moja oporuka svima, i braći fratrima, i prijateljima, i prijateljima Međugorja po svijetu, je ona ista koju je meni moj pokojni otac ostavio: "Viruj viru koju si virovao, Boga moli kako si i molio, i radi posà koji si radija." Nastojao sam se toga držati, preporučam i drugima.
Po zagovoru Kraljice Mira neka Vas sve blagoslovi Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.»
