Nakon pjesama za razbuđivanje, jutarnja molitva je započela u 9 sati. Kao i svako jutro ovog Mladifesta vodi je fra Zvonimir Pavičić. Traje oko 25 min, a započinje molitvom Zaziva Duhu Svetom, zatim slijedi odlomak iz Evanđelja (danas je bilo iz Evanđelja od dana u kojem Isus zove Petra da mu priđe hodajući po vodi), zatim ide glazbeni pripjev između kojega na meditativan način fra Zvonimir razmatra o pročitanom tekstu Evanđelja ili temi Mladifesta.
Prije kateheza ili svjedočanstava, fra Zvonimir kao i prijašnjih godina, čita odgovarajuće tekstove iz spisa sv. Franje ili neku prigodnu Gospinu poruku. Ovoga puta prije same kateheze, fra Zvonimir je pročitao jednu vrlo poticajnu misao sv. Franje: „Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja. Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni pometnje. Gdje je siromaštvo u veselju, ondje nema ni pohlepe, ni lakomosti. Gdje je spokoj i razmatranje, ondje nema ni tjeskobe ni rastresenosti. Gdje je strah Gospodnji da čuva svoj stan, ondje neprijatelj ne može naći gdje da uđe. Gdje je milosrđe i razbor, ondje nema ni suviška ni krutosti“!
KATEHEZA FRA LJUBE KURTOVIĆA: POST KAO PUT DO IZVORA
Iza još jedne pjesme, fra Zvonimir je najavio i drugu katehezu ovog Mladifesta koju je pripremio fra Ljubo Kurtović, nekadašnji župni vikar u Međugorju koji je i sam nekoliko godina nakon fra Slavkove smrti koordinirao Mladifest, a sada je župnik u Tihaljini.
Fra Ljubo Kurtović imao je katehezu na temu POSTA, jer je post jedan važan aspekt međugorske duhovnosti. Ljepota njegove kateheze bila je u jednostavnosti i proživljenosti onoga o čemu je govorio, jer fra Ljubo već 26 godina vodi Seminare posta i molitve ovdje u Domus Pacis u Međugorju. U teoretske dijelove o važnosti posta, vrstama posta i duhovnim učincima posta, fra Ljubo je utkao i osobna svjedočanstva i svjedočanstva sudionika ovih seminara posta koji su za pouku imali „kako od posta još nitko nije umro!“ i naravno kako pravi post još više vraća zahvalnost za hranu koju blagujemo kao i uživanje u onome što blagujemo.
„Bilo bi zanimljivo čuti vas zašto ste došli ovdje danas i kroz ove dane? U ovom raspoloženju ljeta kad se mnogi opuštaju, odmaraju, traže malo zabave, vi ste došli ovdje bez ijednog naravnog razloga da dođete. I to je jedno od čuda Međugorja. Nema ovdje ni mora, niti išta turistički atraktivno osima dva brda puna kamenja pa i crkve koja nema umjetničku vrijednost, ali ovdje ima nešto što se doživi, iskusi, susretne i to kao blago ponese u život, kući. Ovdje u Međugorju, Gospa nije izmislila ništa novo i nepoznato. Kad mi čitamo njezine poruke, one su vrlo jednostavne, ne proriču budućnost… Ali nam Gospa govori ono što smo mi zaboravili, a zaboravili smo jednu od tih tema o kojoj ćemo danas govoriti, a to je post. Na ovoj vrućini nije atraktivno niti privlačno govoriti o postu. Pa i sve ono što nam Gospa govori nije privlačno na prvi pogled. Mi znamo da nije dovoljno odmoriti tijelo i nismo mi samo tijelo, tijelo ima svoju hranu, ali ima i duša svoju. Kaže Isus: Zna Otac vaš da vam je potrebno toliko toga za život dostojan čovjeka. Ali ima nešto što je važnije od svega toga i zato kaže: Tražite najprije Kraljevstvo Božje. A kako naći Kraljevstvo Božje? Pa postoje sredstva. Jedno od tih sredstava je POST. Post nije cilj, post radi posta nema cilja. Post nas želi dovesti do Izvora. Post nije cilj, nego sredstvo dolaska u Kraljevstvo Božje.“ - istaknuo je fra Ljubo.
SVJEDOČANSTVA: NOSITI U SRCU ŠIRINU NEBA
„NEBO JE U NAŠIM SRCIMA!“ bio je naslov zadnje pjesme koja je otpjevana malo prije podneva, prije molitve Anđeo Gospodnji kojom je završio jutarnji molitveni program. Ovaj naslov možda najbolje ocrtava ono što su sva tri jutarnja svjedočanstva donijela svojim slušateljima: širinu Neba, Kraljevstva Božjega koje se preko konkretno dotaknutih srca Marijinom majčinskom ljubavlju djelatno brinu o onima koji su u potrebi.
Prvi su svoje svjedočanstvo dali članovi Udruge Marijini obroci koji su plod Međugorja a koji danas brinu o preko tri milijuna djece koja u školi svakodnevno primaju obrok.
Drugo svjedočanstvo bilo je svjedočanstvo Giovanni Battista Bae Seok-jina iz Južne Koreje koji je predstavio molitvenu skupinu mladih pod imenom „Ubi Caritas“ te govorio o tome kako je Međugorje donijelo konkretne promjene u njihov život.
Njihovo svjedočanstvo je završeno pjesmom „Ubi Caritas”, koju su skladali Roland Patzleiner i Agostino Ricotta. Vesela i jednostavna pjesma, svojom plesnom koreografijom punom tipičnih gesta ljubavi iz Južne Koreje, brzo je zarazila sve prisutne na platou vanjskog oltara koji su unatoč žarkom suncu podneva razigrano plesali kao da 40 stupnjeva Celzijusa nije ništa.
Treće svjedočanstvo imala je Udruga „Marijine ruke“ iz Međugorja. O njihovom desetogodišnjem djelovanju govorio je jedan od njihovih pedesetak volontera, Karlo Šego.
POPODNEVNI PROGRAM: SVJEDOČANSTVA I PROPOVIJED O SLOBODI ZA LJUBAV
Popodnevni program sastojao se od dva svjedočanstva koja su ponovno pokazala koliko Božja ljubav proširuje srce i čini ga osjetljivim za one koji su „bili žedni, gladni, u zatvoru, silovani, izgubili djecu, oteti...“ i zato će baštiniti Kraljevsko Nebesko. Pokazala su i kako Bog gradi baš na našim slabostima i kako sve naše rane pretvara u prilike za naše poslanje i služenje Njemu.
Prvo svjedočanstvo imao je slovak Michal Libant, koji je 20 godina radio u najstrožem zatvoru u Slovačkoj, u Leopoldovu. On je posvjedočio o važnosti rada i molitve sa zatvorenicima. Koliko su te izgubljene duše potrebite svjedočanstva Božje ljubavi i molitve. Iznio je i primjere brojnih članova zatvorske zajednice Dismas koji su se uspješno snašli u životu izvan zatvorskih zidina nakon povratka u vanjski svijet zahvaljujući molitvenoj podršci i iskustvu vjere.
Drugo svjedočanstvo imala je Lenita Medianeira Medina Schimitt, poznatija po umjetničkom imenu Lenita Medina, glumica iz Brazila. Posvjedočila je kako joj njen svjetski uspješan život nije donosio unutarnje ispunjenje koje je našla jedino s Marijom u Međugorju, vrativši se na Izvor – jer ju je majka u trenutku rođenja posvetila Gospi. Daljnje poteškoće koje je proživjela: pokušaj samoubojstva, šestero djece u Nebu, kidnapiranje od strane bandita te silovanje od liječnika... pomoću predanja Bogu i s vjerom u Božju snagu koaj se očituje u našoj slabosti, pomogli su joj da sada svoj život posveti onima koji proživljavaju iste situacije – ne zato jer im ona može pomoći, nego jer ih može razumjeti i voditi k Bogu.
Kazala je: „Ovdje u Međugorju osjećam se kao kod svoje kuće. Ovdje sam živjela župni program. Ovdje sam doista doživjela Međugorje. Ovdje sam iskusila tišinu. A netko kao ja naviknut na ubrzani ritam televizije, snimanja, putovanja i brojnih obveza, u toj tišini suočila sam se sa samom sobom. Jer kada utihnemo, tek možemo početi čuti vlastitu buku u nama. I tek sam tada uspjela otvorila svoje srce i počela gledati svoju životnu priču Božjim očima. Poznavala sam učenja Crkve, ali ovdje su učenja Crkve prestala biti samo riječi. Postala su život.
Ovdje je započela moja metanoja – moje duboko obraćenje. Ovdje sam shvatila da postoji golema razlika između vjerovati u Boga i predati svoj život Bogu. Gledajući unazad, shvatila sam nešto vrlo bolno. Željela sam da Bog bude uz mene, ali sam istovremeno željela zadržati kontrolu nad svojim životom stalno stavljajući svoje planove ispred Božje volje. I ovdje počela shvaćati da vječni život započinje na dan našega krštenja. Počinje onoga trenutka kada odlučimo istinski živjeti u Kristu.
Shvatila sam i to da Bog može naše rane pretvoriti u poslanje. Danas pomažem ženama koje su izgubile djecu, koje ne mogu zatrudnjeti, žene koje su pobacile, koje su ranjene, napuštene ili zlostavljane, silovane. Slušam bračne parove koji prolaze kroz krize. Hodam uz obitelji obilježene samoubojstvom. Pratim mlade koji su umorni, ranjeni, izgubljenog identiteta, ponekad i bez želje za životom. To ne činim zato što sam jaka, već zato što poznajem bol. I zato što znam da patnja, zlo i nepravda mogu postati mjesto susreta s Bogom. Mjesto sazrijevanja u vjeri.“
VEČERNJI PROGRAM
Fra Jozo Grbeš: NAŠ TEMELJ TREBAJU BITI SLOBODA I LJUBAV
U 18,00 sati uslijedila je molitva svete krunice koju su i ovoga puta predmolili mladi na više svjetskih jezika.
Svetu misu je predmolio fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije uz koncelebraciju fra Miljenka Šteke i fra Zvonimira Pavičića te ostalih 673 svećenika.
Fra Jozo je u svojoj propovjedi dotaknuo dva temelja o kojima je Isus govorio u Evanđelju, a to su SLOBODA i LJUBAV: „Sve što postoji ima svoje temelje. Bez tih temelja ne može ništa stajati, ne može ništa opstati. Na temeljima stoje i stvari i čovjek. Čitajući svete tekstove Evanđelja, vidimo da je Isus najviše gvorio o dvije stvarnosti o kojima bih i ja večeras razmatrao s vama, a to su SLOBODA I LJUBAV!“ – započeo je svoju propovijed fra Jozo, a cijelu cjelu propovjed možete pročitati OVDJE!
Iza svete mise fra Zvonimir je ponovno pozvao mlade da meditiraju na temu Mladifesta: „Ad fontem“ te najavio program za sutra, utorak 4. 8. 2026.
PROGRAM:
9.00 - Molitva
Kateheza: fra Ante Vučković
Svjedočanstva
12.00 - Anđeo Gospodnji
16.00 - Svjedočanstva
18.00 - Krunica
19.00 – Euharistija, predslavi mons. Aldo Cavalli
20.30 - Predstava zajednice Cenacolo
Iza svete mise bila je MOLITVA PRED KRIŽEM I MEDITACIJA SA SVIJEĆAMA. Bit ove molitve je da svatko tko je prisutan ne pali sam svoju svijeću, nego čeka da do njega dođe svjetlo koje je poteklo od Uskrsne svijeće, a zatim to svjetlo i sam daje drugima. Tako se vježbamo biti „primatelji i darivatelji“ Svjetla. Isusovo svjetlo se dakle širi preko mene i preko tebe.
Paula Tomić / Medjugorje-info.com
