TI SI SLOBODA I SIGURNOST. Izgovaraj to sve dok ne osjetiš da ti se mir i blagost prelijeva utrobom.
Gledaj Isusa. Ustraj u tom sabranom gledanju barem pet minuta. Zatim se prepusti kao da padaš u prazno, s uvjerenjem: Isus će te dočekati svojim rukama. Ti ne možeš propasti, ne možeš se izgubiti. To je kao da skačeš iz zrakoplova prije nego otvoriš padobran.
Gledaj križ i neka u tebi odjekuju Isusove riječi: Dođite k meni svi opterećeni. Daj Isusu svoje strahove. Jedan po jedan strah daj Isusu. Ispruži ruke prema njemu u gesti davanja i primanja slobode pune odvažnosti i hrabrosti. Zatim zahvaljuj Isusu za svaki strah. I obujmit će te mir i radost.
Strah paralizira čovjekovo djelovanje. Strah razara psihu. Strah je, međutim, prirodan rezultat čovjekove grešne situacije. Čovjek se osjeća ugrožen. Ratovi, neuspjeli pokušaji razoružanja, novi teroristički napadi, hladni rat Istoka i Zapada, nestašice, nepovjerenje, svađe, neuspjesi, prijetnje, nove bolesti, nenadane smrti, nezaposlenost, mržnja, ideološki i religijski ratovi, otuđenost u drogi i alkoholu, uzaludna traženja užitaka, lutanje za smislom – sve to stvara ambijent straha. Napokon, opterećena savjest, svjesno ili podsvjesno, najviše boli i razara. Strah – početak bolesti i nevolja. Ima li izlaz?
Tko vodi svijet? U čijim je rukama tvoj dan i tvoja noć? Na čijem se dlanu kuje tvoja budućnost? Tko stoji ispod svega što nas straši i uznemiruje? Ima li rame na koje se možemo osloniti a da ne budemo izdani, protjerani i ostavljeni? Ima – Isus iz Nazareta. Da li je to istina? To znaju oni koji su se oslonili. I nitko ih više ne može razuvjeriti. Oni koračaju sigurno. Gledaju život mnogo šire od uskih zidova između rođenja i smrti. I u smrti je život, jer je život Isus Krist.
