„Ja ću te odmoriti. Ne boj se. Izdrži.“
Nesposoban sam za život, Isuse… „Ja ću ti pomoći. Strpljiv budi. Saberi se. Sjeti se da sam ti rekao: Sve mogu u onome koji me krijepi. Nisi sam. S tobom sam. Najbliže sam ti kad ti je najteže. Nitko ti ništa ne može bez mog dopuštenja. Iskušavam te da ojačaš. Naoružaj se svaki dan iznova. Čitaj Sveto pismo i drži se mojih riječi.“
Isuse, jako sam slab i siromašan čovjek. Propast ću. „Ne, nećeš. Vjeruj meni, svom Isusu.“ Hvala, Isuse, što si me saslušao i što me razumiješ, Isuse, ja sam tako mala, neznatna, neuočljiva (siromašna) duša. Beskućnik sam… Stalno mi treba neka Veronika i neki Cirenac da mi pomognu na mom križnom putu.
„Sve ja to vidim i znam. S tobom sam. Izabrao sam tvoje srce da bih u njemu s tobom patio. Tvoj Isus sve zna. Znam i koliko zrnaca pijeska ima na kugli zemaljskoj. Poznat mi je broj listova na svakom drvetu. Poznat mi je i broj iglica na svakom boru. Znam svaku vlat trave, broj prašnika, broj tučaka, latica i lapova na svakoj biljci. Poznat mi je vijek trajanja svake biljke, život svakog čovjeka. Čovjek je voljen neizmjerno. I najvažniji je. Znam i broj kapi vode na zemaljskoj kugli. Vjeruj svom Isusu. Nisi ti malen zato što si beskućnik. Ne daj se obezvrijediti. Tvoj dom je kod mene. Ni ja nisam imao gdje ni glavu nasloniti. Ne bacaj bisere pred svinje. Ne pričaj svima o svojim nevoljama. Ljudi te neće razumjeti. Najčešće će te još više izraniti. Možda svjesno, a možda nesvjesno. Povjeri meni sve svoje terete. Ja ću ti uvijek pomoći. Zovi me, traži me, vjeruj mi, uzdaj se u mene, ljubi me.“
Dobro, Isuse, hoću! Hvala ti. Ali ja ću, Isuse, sva ta obećanja vrlo brzo zaboraviti… A ti me uvijek iznova zovi.
„Ti pripadaš meni.“ I ti meni, Isuse. Zašto ti je toliko stalo do mene? Zašto sam ti toliko važan?
„Razumjet ćeš kada dođeš k meni, u moje kraljevstvo. Upravo sam tebe odabrao da mnogo trpiš, jer te silno, neizmjerno volim. Ponovno ti kažem: Izdrži, ne kloni, ne predaj se.“
