Oni kod kojih jednostavno nestanu riječi i ono što doživiš nisi u stanju objasniti. Dok mi, jaki na riječi, često puta pojma nemamo što želimo, oni nas tako nesvjesno i ne namjerno spuste na zemlju objema nogama, da se poželiš zatvoriti negdje da te nitko ne vidi.
Ne čine ništa da te oduševe, a ostave ti takav teret da ih još danima iza zaboravljaš. Jer postoje negdje tako ljudi koji obuku osmjeh od planine jači, a ispod njega sva bol svijeta. Kao naprimjer žena s dijagnozom raka o kojoj sam jutros čitala članak. Ili šesteročlana obitelj bez primanja koja svoj maleni život odrađuje negdje u sjeni sa zahvalnošću većom nego što ću je ja ikada imati. Jer takvi nose ono pravo. Oni znaju cijeniti. Ispod kože sva tuga svijeta, a na licu čovječe osmjeh koji kad ga vidiš, pogodi jače od granate. Dok ti mrgodan hodaš svijetom, netko puže s osmjehom. I to tako dobro odrađuje. Tužno. Ni ne znaš koliko imaš. Pojma nemaš jer nemaš vremena o tome razmišljati, dok ti uvijek nešto fali. Sam si sebi ikona. Zaslijepljen glupošću pored zdravih očiju.
Postoje tako negdje vitezovi i heroji svijeta u pravom iskonskom značenju. Oni nisu pobijedili ratove i porazili silne vojskovođe. Oni su pobijedili sebe. Oni su porazili strah. Tugu. Glupost. Oni žive lagano al snažno kao gromada. Ne predaju se. Dišu za neko bolje sutra i smiju se. Onim osmjehom čovječe, jačim od granate. Oni uče nas, nas koji imamo sve i možemo sve, kako život nema opciju za ponovo. Kako imaš samo jednu priliku i samo jednom imaš pravo na ovaj udisaj. Odradi to kako spada.
Kad to sve gledaš, poželiš i ti nekada moći tako. Ali ne znaš. Ne znaš jer te nezadovoljstvo zarobljava kao zatvorenika u okovima. Jer uvijek imaš potrebu nešto pitati. Razumjeti. Odvagnuti. Mjeriti ono što nemaš s drugima, dok one divote koje imaš ostavljaš po strani. Voljela bi moći al ja ne znam tako.
Ali oni znaju. Nose u sebi tajnu. A nemaju ni mača ni oružja. Samo imaju štit satkan od odlučne snage i smijeha. Oni nezadovoljstvu zatvaraju vrata. Znaju koliko im je darovano. Pusti ih da te nauče, tebe koji imaš sve ono o čemu oni samo mogu sanjati. I tako ti uvijek nešto sebično fali. Pusti ih neka te posrame i neka te nauče kako. Neka ti začepe usta i izazovu trnce divljenja. Upravo to i zaslužuješ.
Kliknite OVDJE ako želite više meditacija
