Ona je milosti i ljubavi puna. To upravo znači onaj „anđeoski pozdrav“ kojim ju je arkanđeo Gabriel pozdravio kad joj je navijestio da je ona izabrana da bude Majkom Sina Božjega: „Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom!“ Grčki izraz „keharitomene“ sadrži u sebi izraz „haris“ koji znači i milost i ljubav. Marija je oslovljena kao biće puno Božje ljubavi. I s pravom je tako, jer je Blažena Djevica Marija tijesno povezana s Isusom Kristom, pravim uzrokom naše radosti.U Novom zavjetu Bog je konačno i neopozivo u Isusu Kristu darovao i svoju ljubav obećao ostvariti u svim ljudima. Isusovo umiranje na križu bilo je događaj ljubavi Božje. U Isusovu postojanju za druge, u njegovu umiranju za naspostala je ljubav Boga Stvoritelja završnim događanjem svijeta i otada je ova ljubav svim ljudima otvorena kao mogućnost odgovora Božjem pozivu.
Ljubav je Božja događaj i događanje Duha Svetoga: „Ta je ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom (i u njemu) koji nam je dan!“ (Rim 5,5). Duh Božji, Božja stvarateljska snaga, događa se kao ljubav. Tako je ljubav životvorna snaga Božja među nama ljudima. Ona stvara novi život, neprestano i svugdje. Ona je ostvarivanje Duha. Bez ljubavi život je ljudski „mjed što ječi ili cimbal što zveči“ (usp. 1 Kor 13,1). Bez ljubavi život je naš beskoristan i besmislen. Tek ljubav daje našem životu smisao. Gdje čovjek ljubi, ondje je on velikodušan i dobar, ondje on ne traži svoje, ne uračunava svemu se nada, sve podnosi (usp. 1 Kor 13, 4-7). Gdje je ova ljubav, ondje je konačnost, vlastitost, stalnost; jer, ljubav „ne prestaje“, ne prolazi, nego ostaje; ona je život u savršenosti što će se produžiti u Božjoj vječnosti, u Božjem svijetu. Stoga apostol Pavao opominje kršćane da prije svih drugih darova Duha traže ljubav, da teže za njom, da je ostvaruju (usp. 1 Kor 14,1). Tko ljubi, nasljedujući Isusa Krista, taj time ispunja sve božanske i ljudske, sve religiozne i profane zakone, zapovijedi i uredbe. Sav je Zakon i proroci sažet u ovoj zapovijedi: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!“ (Lev 19,18; usp. Mt 22,39). Zato reče sv. Augustin: „Ljubi i čini što hoćeš!“. Tko ljubi, može činiti samo ono što je dobro, ono na što ga srce (savjest) potiče.
