Suza mi krene niz lice, kada pogledam tebe u jaslama kako smireno i ponizno snivaš. Isuse u povojima, dolaziš na ovaj svijet da budeš pastir nad ovcama. Kralju, nisi se strašio krila Djevice koja te je gledala s tolikom ljubavlju, da joj je srce plakalo od sreće, jer je tebe porodila za nas! Rodio si se s licem predivnog anđela, iz kojeg je izlazila radost našeg spasenja.
Došao si bez imalo buke u malenu štalicu i u naša srca. Daj da uvidimo tvoju ljubav za koju si poslan. Uđi u naša srca, daj da svakim danom tebe nosimo u naručju i divimo se tebi, o Kralju naš! Pastiri su ti se poklonili, također i kraljevi, koji su zasigurno pustili suzu, jer jedini pravi Kralj leži u štalici i malenim rukama želi samo zagrljaj. On ti i danas poručuje: „ Za tebe sam došao na svijet! Napravi od svoga srca jasle i dopusti mi da ostanem u njima zauvijek!"
