Kao što je Viktor Vida prstima u odi Perastu tražio i otkidao najljepši cvijet, tako je i fra Tomislav brižno složio buket od cvijeća s neba i zemlje. Zamirisala je ta opsežna knjiga ljubavlju, nadom i zahvalnošću. Ustrojio je kronološki, po svom izboru, kolonu katoličkih pobjednika dobra srca i snažne duše, da nam budu uzori i tješitelji. Krenuo je od Sv. Jeronima pa sve do papa i velikana naših dana. Zapravo, ponudio je pregledni mozaik povijesti Crkve i istaknuo ono najbitnije: odnos tih svjedoka prema Bogu i bližnjemu.
O svjedocima i svjetionicima pisali su i pišu mnogi, ali ovo djelo zasigurno će biti predložak kako to treba i valja raditi. Autor piše s vjerom i ljubavlju, s dubokom zahvalnošću svakom svome liku. Upravo minuciozno je rekonstruirao povijesno ozračje, duhovna i intelektualna, vjerska i kulturna zbivanja. Plod je to iscrpna istraživanja i meditacije koja zrcali sa svake napisane stranice. Učini se da skrovito sa svecima i svjedocima druguje i da ih poznaje u dušu. Zajedno s njima evocira muke i radosti, a čitateljima daje osjećaj ponosa na golemu baštinu čiji smo, kao Crkva, dionici i nasljednici. Iz knjige se dade iščitati pitanje: jesmo li zahvalni i dostojni baštinici?
Narod oduvijek zbori „da prazna vreća ne stoji!“ Bez kamena zaglavnog ne stoji most ni slavoluk, a danas, kao i uvijek, bez armature svetosti kršćanski ni katolički svijet. A kamen zaglavni, a vrata spasenja, a loza puna trsova… Da, sve ide prema Kristu Spasitelju! Tako nekako nam poručuje svojim izborom i fra Tomislav Pervan. Njegova percepcija nije ograničena na domicilni kotar ili vilajet, nego seže do krajeva zemlje, ali destilira plemenitost i iz svojih poznanika, fratara i drugih svjedoka.
Dostojno je se uz komentar fra Tomislavove knjige sjetiti se izjave Sv. Ivana Pavla II. u kojoj on kaže kako su naše savjesti nalik na fina glazbala koja je potrebno neprestano uštimavati.
I fra Tomislav daje poticaj i poruku da je našu savjest potrebno trajno zatezati, kao što se zatežu žice žičanog glazbala, jer su žice uvijek sklone olabaviti se. Upravo prepuštanje ljubljenog glazbala Skladatelju i Glazbeniku omogućiti će stvaranje ljepote glazbe - u ovom slučaju glazbe našeg života - u svijetu. A u Međugorju - dirigent Krist! Uz njega Majka – Kraljica mira! Raduju se orkestaru vjere, nade i ljubavi, sabrane „sa svih strana zemlje ove!“
Fra Tomislavu Pervanu, hvala, da je još uvijek nepresušan izvor međugorski, hrvatski i svjetski! Baš onako kako se dolikuje! Nastoji svojim pisanom doprinosom biti širok kao Domovina i još širi kao Crkva – Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska. (M. K.)
