Potpuno dehumanizirane scene kojima su se LGBT ideolozi na inauguracijskoj ceremoniji Olimpijskih igara rugali ne samo Isusovoj Posljednjoj večeri nego i vlastitom ljudskom dostojanstvu očito su povezane s Jabobinerovom kampanjom dekristijanizacije Francuske. U zenitu ove anticrkvene pomame, 10. studenoga 1793., francuski revolucionari dali su goloj ženu ući u katedralu Notre Dame u Parizu kao božicu Razuma i pokazati svoje seksualne perverzije na oltaru.
Bogohulne opscenosti protiv vjere neraskidivo su povezane s fizičkim i psihičkim nasiljem nad kršćanskim vjernicima. Zato što je “kult razuma i slobode” neraskidivo povezan s Velikim terorom, kojemu su žrtve totalitarnog ateističkog sustava stotine tisuća i milijuni nevinih ljudi - od jakobinaca, gospodara Guliotina, do fašista i komunista do danas, u kojoj su kršćani najprogonjenija vjerska zajednica na svijetu.
Woke ideologija na Zapadu ima izrazito ateističke korijene, temeljito je karakterizirana mržnjom prema Isusu Kristu i prožeta najgorim huškanjem protiv Katoličke crkve. Izražava se u diskriminaciji kršćana u nasilnim riječima i postupcima sve do sudskih zločina protiv čovječnosti, na primjer kada se vlastita djeca sudskim nalogom oduzimaju roditeljima ako ne dopuštaju sakaćenje spolnih organa svoje djece – sve pod eufemizmom “Samoodređenje vlastitog spola”.
Dopuštanje ovakvih antikršćanskih i nehumanih produkcija francuske državne vlasti pravdaju ideologijom sekularizma, koja nikako ne znači vjersku neutralnost države, već je samo šifra za brutalno kršenje ljudskog prava na slobodu. vjere i savjesti.
Ljudi oduševljeno uključuju uključivanje “radnika” u zemlju u kojoj su katolici sustavno isključeni iz javnog života i zlobno diskriminirani 200 godina.
Ne shvaćaju da su pustili da se čast Francuske, koja kao država i kultura sve duguje kršćanstvu, zavuče u blato i da su tome u naletu duševne poremećenosti pridonijeli i sami. Prijezir prema vjeri i savjesti nužno vodi u psihički teror i nasilje. Ovi olimpijski autoriteti trebali bi to uzeti u obzir kada gledaju sliku Francisca Goye iz 1797. godine. Ima naslov: “San razuma rađa čudovišta.” U mitologiji je Saturn ili Kronos potomak boga zemlje Urana i Geje, ikona nove religije i jednostavnim jezikom kaže da je sve preuzeto i razložene vremenom, također i neopaganske ideologije.
Već je apostol Pavao opisao samoubilačke posljedice koje proizlaze iz prezira prema razumu, koji je otvoren Bogu, kada se niječe Božja vječna moć i božanstvo. “Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela” (Rimljanima 1,24).
Ismijavanje Večere Gospodnje od strane duhovno iskorijenjenih i teško psihički poremećenih aktera, njihovih poticatelja i pokrovitelja bio je čin duhovnog terorizma koji se obrušava onima koji su ga počinili. “Revolucija je poput Saturna, jede vlastitu djecu i na kraju rađa despotizam sa svim svojim zlodjelima”, bile su posljednje riječi Pierrea Verniauda, vođe žirondinaca, na odru. A jakobinci, koji antikršćansku kulturnu revoluciju tjeraju do krajnjih granica, ubrzo ih slijede.
Manje razmišljamo o ovim povijesno-filozofskim razmatranjima nego o revolucionarnoj Riječi Božjoj, koja nadilazi svaku ljudsku mudrost i daje nadu čak i zabludjelima da mogu pobjeći iz zatvora svoje izopačenosti i gluposti: „Bog kaže: nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa, svoga puta i da živi.” (Ez 33,11).
Izvor: kath.net
