Općenito govoreći, može se reći da postoje dva stava. Jedan je stav onih čije je mišljenje prevladavajuće i drže se preporuka i mjera, a drugo je mišljenje onih koji se s njima ne slažu i ne pridržavaju se istih. Prve ću definirati kao disciplinirane, a druge kao disidente.
Ukratko, prevladavajući govore o COVIDU kao opasnom virusu, alarmiraju ga, preporučuju upotrebu cjepiva i odobravaju mjere koje ograničavaju neke slobode.
Ovi ostali kažu da je virus doista vrlo zarazan, ali ne i vrlo smrtonosan (možebitno opasan za starije osobe i osobe oboljele od kroničnih bolesti koje imaju veći rizik od razvoja težeg oblika), sumnjičav je glede upotrebe cjepiva i u nekim mjerama vidi suzbijanja neopravdanog ograničenje sloboda
Ponavljam: generaliziram i rezimiram. Znam da se može dodati i navesti još mnogo toga, ali recimo da je ovo shema.
Poanta je u tome što dva različita pogleda dovode do jaza čak i između ljudi koji pripadaju istoj obitelji i istoj zajednici prijatelja. Što se tiče cjepiva, na primjer, nije teško uočiti da postoje podjele, s vrlo malim izgledima za postizanje zajedničkog stava.
Možda je COVID donio i iznosi na vidjelo kulturne i antropološke razlike koje su već postojale otprije, ali koje su, u nedostatku casus belli (latinski: slučaj, događaj koji uzrokuje rat) tinjale pod pepelom. Zapravo, ispada da je raznolikost koncepcija vrlo duboka.
Religioznost i vjera u ovom kontekstu, načelno imaju određenu važnost, ali se stavljaju po strani, tako da čak ni poziv na zajedničku vjeru ne može funkcionirati kao element povezanosti.
Kada govorim o različitom mišljenju, ne mislim samo na raznolikost pogleda, nego o tendenciji da se druge etiketira. Disciplinirani vjeruju kako su oni drugi slijepi i ludi a disidenti disciplinirane nazivaju lakovjernim marionetama kojima je lako manipulirati.
U tom je slučaju otklonjena svaka mogućnost dijaloga (također zbog komunikacije koja se sve više odvija na daljinu). Često je zaključak samo jedan: “Ne razgovaram više s tobom, to je beskorisno”.
Mogli bi isto reći: ali moralno, političko i ideološko i socijalno distanciranje bilo je i prije COVIDA.
Istina, ali ne u ovoj mjeri i s ovim karakteristikama nesnošljivosti.
Pogotovo sada kada su s pitanjem cjepiva ljudi suočeni sa konkretnim izborom a neslaganje se više ne odnosi samo na ideje već na odluku vezanu uz djelo: cijepiti se ili ne?
Disident koji odbija cjepivo iz nekoliko razloga, što mora učiniti kad mu disciplinirana obitelj i prijatelji preporuče da se ipak cijepi? Što kad se discipliniranom ukaže na problem savjesti?
Teško je na to odgovoriti. Činjenica je da se naše društveno tkivo već dugo rastače i nije homogeno a sada je to uočljivo kroz razdor koji se provlači kroz obitelji i krugove prijatelja.
Postoji li način da neistomišljenici osiguraju zajednički rast i da to na njima ne ostavi trajne i duboke posljedice?
Ja dolje potpisani (autor ovog teksta, Aldo M. Valli) vjeruje da je oni koji su pokrenuli aferu COVID i koji od toga imaju koristi, vrlo dobro znali da će doći do podjela i doista se nadali tome, jer je to dio stvarnosti koju sada imamo – oslabljeno i zbunjeno čovječanstvo koje je izmanipulirano. Ali, naravno, kad izrazim svoje drugačije mišljenje, disciplinirani će me optužiti za zavjeru, a onda lako mogu i ja njih optužiti da su konformisti i uokvireni.
Što potvrđuje da ova nuspojava Covida, koju sam nazvao podjeljenost, nije slučajna nuspojava.
AMV
Izvor teksta: https://www.aldomariavalli.it/2021/03/11/covid-quelleffetto-collaterale-che-divide-famiglie-e-amici/
Prijevod:medjugorje-info.com
