Doživljavam Ljubav jednu jedinstvenu, nepodijeljenu, istinitu, snažnu, eruptivnu u nastajanju, dinamičnu. Ljubav se razvija i preoblikuje, ima mnoštvo lica i ekspresija, što duže ljudi borave u ljubavi, ona biva sve snažnijom, velikodušnijom, hranjivijom, životvornom.
Ljubav je zdravlje i dar. Ona od Boga dolazi jer Bog jest Ljubav.
Često mislim koliko je tuge na zemlji i rana u ljudi zbog neljubavi, zbor rastava braka trpe žene i muškarci, djeca su ranjena, obitelji osjećaju nesreću i razočaranje. Mora li baš biti tako? Sigurno ne mora. Nemam gotovi recept, ne mogu kazati što je krivo, ali vjerujem da čovjek svjesno ili nesvjesno stalno odlučuje i bira dobro ili zlo. Tako mi se kao prvom stepenicom neuspjeha nameće upoznavanje. Držim da mnogi brakovi ne bi bili sklopljeni da su se djevojka i mladić dobro upoznali i realno sagledali svoje naravi, karaktere, osobnosti, aktivnosti, zanimanja, svjetonazor, prioritete.
Valja zaobići zavođenje, prijetvornost, prikazivanje sebe u boljem svjetlu, nasilno „prilagođavanje“, pogrešne motive… (zelene oči, ugodna vanjština, zabavan, privlačan, dobrostojeći, vrijeme mi je – sve ono o čemu ne ovise ni sreća ni postojanost, ni ljubav). Tomu pridonosi i prebrza odluka o životu pod zajedničkim krovom. To mi izgleda kao poslovna odluka: jeftinije je plaćati jedan stan, na jednom mjestu kuhamo, imam oprano i očišćeno, a i seksualne potrebe zadovoljavamo redovito. Zasljepljenost početnim zadovoljstvom jer naoko imaju sve što im treba, onemogućen je dobar i realan uvid kakav je zapravo taj mladić (djevojka), kakav ima stav prema poslu, prema ljubavi, je li požrtvovan, može li biti strpljiv ili sve mora biti odmah, imamo li zajednički stav o financijama, o obitelji, prijateljima, široj obitelji itd. Nerijetko takve veze završe brakom bez iskrene revizije vrijedi li to zajedništvo, izgrađuje li sudionike ili ih osiromašuje, očekuje li se samo davanje, rijetko primanje. Ožene se ljudi iz navike, jer drugi to od njih očekuju ili zbog, još uvijek samo fizičke, ovisnosti.
Napasti dolaze uvijek. Čak i ako su početničke, nabrojane zamke uspješno razotkrivene i preskočene. Uvijek čovjek može izabrati sebičnost i neljubav. Može biti zaslijepljen ponudama svijeta, trkom za novcem i statusom u društvu, može sebe ili drugoga izlagati nepotrebno izazovima avantura koje „svijet“ proklamira kao poželjno iskustvo. Osobno, ne znam nikoga komu je preljub djelovao poticajno, ohrabrujuće ili stimulativno na zajednički bračni život. Uvijek je to ubilački potez. Nakon što zaručnik obeća vjernost do smrti, a odluči se za preljub, time govori da je njegova odabranica mrtva (za njega jest, jer se on okrenuo drugoj). Tko se može osjećati cool nakon što ga je supružnik proglasio mrtvom (ili se ponaša kao da je mrtva, dakle, nema je u njegovu životu). Za opstanak braka potrebne su dvije zrele osobe, koje žele ostvarivati bračno zajedništvo.
Još jedna osoba stalno djeluje i pokušava nas odvratiti od bračne ljubavi. To je đavao. Kako on poznaje Boga i zna njegovu prirodu, a zna i kakvu je moć Bog čovjeku dao, te kako i koliko se Ljubav upravo u braku očituje i utjelovljuje, ne propušta priliku zavesti nas i učiniti nas ranjivima, a time odmah manje sposobnima za ljubav. Zašto đavao to čini? Jer je lažac i ubojica ljudi. On se protivi životu, a život se u svoj punini u braku očituje. Videći sreću muškarca i žene, uvijek skreće pažnju na ono što nemaju, ono što im još nedostaje, prikazuje rado kako im je Bog to nešto uskratio i neprestano uvjerava čovjeka da je on bog i da može ostvariti sreću sam, ne prežući ni pred čim, jačajući hedonistički stav prema životu. Tada počinje potrošnja ljubavnih zaliha. Ljubav uvijek uključuje odgovorno davanje. To usrećuje čovjeka, nikako ne samo i isključivo vlastiti trenutni probitak. Tomu svjedoče životi mladih i starih, siromašnih i bogatih, učenih i nepismenih. Ljubav je dostupna svima koji je traže iskrena srca i koji su spremni odreći se svega sebe da bi zadobili ljubav. Dobar način potrage je slijediti Isusa. On se objavio kao Spasitelj i Iscjelitelj. I prijatelj ljudi. Do posljednjeg je daha živio za čovjeka i s čovjekom. Vršio je Očevu volju i nije tražio ništa za sebe.
Zato supružnici mogu uspjeti ostvarivati svoje poslanje, postići puninu života i radovati se do kraja čudesnim putovima koje im Bog otvara. Sigurnosti nema. Ni točno utabanog puta nema. Stvaramo ga sami, koračajući, živeći. Sigurni smo samo u Bogu, pouzdajući se u Njegovo vodstvo, mudrost i brižnost. Nasloniti se na Njegovo rame i učiti stalno i iznova odjeke ljubavi, nužne su postaje koje olakšavaju Put.
Više kolumni možete pronaći OVDJE
