Čitajući večeras medije koji su djelomično popratili smrt nesretnog dječaka pronađenog na obali mora ostadoh zapanjen stravičnom slikom u što se taj naš svijet pretvorio i kamo vode tračnice na kojima putuje društvo…
Samo dno dna još nije dokučeno, a ne mislim da uskoro i to nećemo dotaknuti. Želim povikati iz sveg glasa nad fotografijom mrtvog dječaka: SRAMI SE SVIJETE!
Srami se svijete zbog tisuće malenih dnevno koji razigrani u svojem djetinjstvu ginu radi strašnih i nepoznatih ciljeva. Isus kaže: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ Iako kao kršćanin ne smijem suditi, ne mogu se oteti dojmu kako je netko mogao dopustiti ovakav strašan čin. Kako netko svakodnevno dopušta da umiru djeca koja ne mogu pronaći utočište, koja nemaju pitku vodu i hranu dok opet pak s druge strane neki imaju toliko kuća da niti ne znaju na kojim se sve lokacijama nalaze.
Pitam se, dokle ćemo dopuštati da nevini ljudi ginu. Dokle ćemo gledati stravične slike napaćenih ljudi koji bježe pred ratom i Zlom koje je zaposjelo njihovu zemlju. Dokle ćemo razgovarati o pitanjima izbjeglica i ništa ne poduzimati.
Slažem se isto tako da je previše rizično pustiti sve ljude u Europu koji traže azil, ali žene i djeca nam sigurno neće nanijeti štetu. Ako se pak i među njima pronađe ekstremista, nek ide onda sve k vragu. Neka naše poštenje bude njihovo nepoštenje, a ne mogu vjerovati da Dobro zaista neće pobijediti ako dobrim prema istima nastupimo… Muškarce slobodno zadržite, ispitajte detaljno i tek onda odlučite mogu li u Europu ili ne, ali ne puštati djecu pa ima li većeg grijeha? Također, jednostavno ne mogu vjerovati da velike svjetske sile ne mogu uništiti to Zlo. Mišljenja sam da u 24 do 48 sati mogu sravniti sa zemljom svaki ekstremizam ako to žele, no tko još žali za nemoćnima.
Da postoji interesa za dobra djela u svijetu glad ne bi postojala. Svi smo pomalo krivi jer okrećemo glavu pred najslabijima misleći kako se to nas ne tiče, jer ne možemo ništa učiniti. Okrenimo se oko sebe zasigurno ima onih kojima je pomoć potrebna. A tebi, maleni dječače, moram ti se ispričati u ime svih nas koji šutimo na nepravdu, izvini što nisi dočekao svoju mladost, preživio zlatne godine i dočekao starost …
Neka te Gospodar svemira ma kako god da se on zvao primi u svoje krilo. Šapni Mu o nama koji ostajemo da napokon učini nešto kako bi svijet opet zaživio životom dostojnog Čovjeka u nama, neiskvarenog poput tvoje male duše. Budi mi zbogom, dječače!
