Mnogi su, kao i obično, iz naslova izvlačili zaključke. No, kada se pročitaju cjeloviti napisi, vidljivo je da se u naslovu krije tendenciozan sadržaj koji ne odgovara istini.
Naime, javno su predočena pisma koja je Karol Wojtyla, kasnije papa Ivan Pavao II., pisao filozofkinji Anni-Teresi Tymieniecki. Što donose ta pisma? Svakako ne donose potvrdu teze da je u tim pismima skrivena intimna veza koja bi mogla imati primjese nečega što bi bilo grješno. Očito je da nekima intiman odnos znači samo onaj odnos koji bi se mogao svesti na ljubavno ili tjelesno strastveno područje.
A koji su onda, po tim površnim i bezobzirnim napisima, Papini "grijesi"? Papa u pismima piše da je za njega ta prijateljica "dar od Boga". Pa to je strašno! Pitamo se kako je moguće da ljudska mašta može biti tako pokvarena da se riječi "dar od Boga" tumače kao intimno-ljubavnički čin? Zar papa, biskup, svećenik nikomu ne smije reći da mu je netko "dar od Boga"?
Što bi to Božji pastiri trebali govoriti? Možda neki očekuju da govorimo da nam je netko "kazna od Boga"? Možda bi im se taj diskurs bezosjećajnosti i hladnoće srca svidio?
Papi Ivanu Pavlu II. pripisuju i drugi "grijeh". Tako sumnjivim smatraju to što je Papa toj gospođi, svojoj prijateljici, darovao škapular koji mu je otac dao za Prvu pričest. I to je, po ovim tendencioznim novinarima, skandalozno i dokazuje njihovu intimnu ljubav. Svašta. Znači li to kada bilo koji svećenik ili biskup ili papa nekomu daruje krunicu, da je to "sumnjivo"?
Sramotno je da postoje novinari, još je sramotnije da postoje mediji, koji na lažima preživljavaju. Čini se da je danas kao nikada lako optužiti Božje pastire za "seksualno" uznemiravanje. Jer, ako je suditi po ovakvim stavovima, ako nekomu reknete da vam je "dar od Boga", to je grijeh s bludnim nakanama. I još k tomu, ako nekomu darujete svetu sličicu, krunicu ili škapular, onda ste sigurno u intimnim, čitaj ljubavnim, odnosima s tom osobom.
