Želi da svaki čovjek u svakom trenutku i životnoj situaciji bude okrijepljen Božjom riječi nade i ljubavi. Zato među ljude šalje svoje apostole. Daje vlast apostolima da naviještaju riječ Božju, ozdravljaju bolesne mažući ih uljem, istjeruju zloduhe… Ukratko, Božjom snagom prolaze zemljom čineći dobro, iskorijenjujući svaku nemoć iz naroda.
Nakon izvršenog poslanja umorni apostoli, zasigurno prepuni dojmova, dolaze Učitelju. Isus osluškuje njihove dojmove, ali svjestan je njihovoga fizičkoga i duhovnog umora, isrcpljenosti, te ih šalje u osamu na mirno mjesto da odmore. Potrebno je odmoriti. Bog daje čovjeku odmor. Odmor je bitan proces kako bi čovjek „napunio baterije“ svoga tijela i duha. No, potreban je kvalitetan odmor. Bog čovjeka, kao dobar savjetnik, Dobri Pastir, savjetuje kako odmoriti – pođite na osamu! Dakle, pođimo na osamu, ne na osamljeno mjesto. Osama je mjesto bez zaglušujuće buke gdje čovjek osluškuje Boga, samoga sebe i drugog čovjeka. Bog poziva umornog i opterećenog čovjeka da dođe do njega i nađe odmor. Doći do Boga i okusiti njegovo lako breme. Doći do izvora vode žive koji osvježava.
Biti u trajnoj povezanosti s Bogom
Vrijeme je godišnjih odmora. Ljeto je savršeno za dobro isplaniran odmor bogat suncem, morem, planinama, kampiranjima, odabranim društvom, dobrom knjigom, kulturnim sadržajima… No, kada promatramo ljude oko sebe, jure tankih živaca bez pameti, plana i programa. Često zasićeni jedni drugima, pomalo na ratnoj nozi. Napetost raste, stvaraju se bespotrebni konflikti i nerazumijevanja… Druga krajnost je poputno povlačenje u osamljenost, sebičnost odmora, bez Boga i ugodnih ljudi, prijatelja. To je mir koji razara.
Kakav nam je zapravo odmor potreban? Biti u trajnoj povezanosti s Bogom. Slaviti ga u odmoru. Uživati u ljepoti mira i tišine, zajedništva i radosti u obitelji i prijateljima. Veliko je bogatstvo odmor dijeliti s dragim osobama. Nije se potrebno opteretiti Bogom na odmoru, niti Bog to od nas traži. No, odmor je prilika da „stanemo na loptu“, priznamo vlastiti umor i slabost te uočimo Božji izvor snage i jakosti za nove životne izazove. Ljudski odmor je potreban kako bi čovjek očuvao svoje psihofizičko zdravlje. Znajući da pripadamo Bogu, a ne sebi samima, imamo odgovornost paziti na svoje zdravlje kako bismo bili sposobni prikazati slavu Božju i svjedočiti Boga živoga. S druge strane, bila bi šteta da pođemo na odmor, a da naša snaga bude oslabljena jer smo propustili iskoristiti mogućnosti iskrenog odmora. Vrijeme provedeno izvan zahtjeva posla sa svim njegovim rokovima, ciljevima, rizicima i nesigurnostima omogućuje mir potreban da bi se dobila šira perspektiva života. Prepoznati vrijeme potrebno za odmor i odmaknuti se od svakodnevnih stresnih zahtjeva i izazova, ponekad traži čin prepuštanja našem Gospodinu.
Odmor i počinak dolaze od Boga
Odmor bez Boga bio bi promašaj. Još jedan odrađeni posao. Sebični čin vlastite ugode. Tehnički zahvat bez stvarnog cilja. Čovjek koji ne poštuje odmor ulazi u neumjerenost. Postaje rastresen, nemiran, srdit, zasićen, neproduktivan… Stvara protuučinak i nemoć vlastitog tijela da čini dobro, plemenito i korisno. Odmoran čovjek spreman je služiti Gospodinu u veselju. Rasterećeno i umorno srce postaje radosno i živo srce za Boga i ljude. Odmor i počinak dolaze od Boga. Oni su njegov dar nama. Neizostavni su dio naših života. Zato ih treba prihvatiti. Treba prihvatiti svaku mogućnost kvalitetnog odmora u Bogu i s Bogom. Počinuti od napornih djela, umornih nastojanja, tegoba i zamornih izazova života. Odmoran čovjek može podnijeti teške ljudske sudbine, donijeti mir, pomiriti donedavne neprijatelje, stvoriti prijatelje, razumijevanje, ljudskost, iskrenu pomoć, dogovor, radost, razonodu, sport. Zato svoj zasluženi odmor započnimo prije svega Gospodinovim pozivom da dođemo k njemu i odmorimo umorno srce i dušu. Zazovimo Gospodina da njegov blagoslov počiva u našoj osami, odmoru i počinku, u duhu zajedništva i istinskih susreta s dragim nam ljudima.
