Samo se kroz ljubav razvijamo u ono za što smo stvoreni – a to je „BITI DIJETE BOŽJE“. Ljubav i zajedništvo iskušavaju se, uče i štite najviše u obitelji. Stoga ne čudi što je u zadnje vrijeme, u sklopu „općeg plana uništenja života i čovjeka“ koji vodi „stara zmija“ iliti „otac laži“ najviše na njegovom udaru upravo OBITELJ kao temeljna institucija društva, temeljna škola ljubavi i zajedništva.
Gospa je majka. Kao i sve majke, svojim majčinskim instinktom ona osjeti kad njezinoj djeci prijeti opasnost. Ona osjeća udare Sotone na ljubav i zajedništvo u društvu i obiteljima. Ona zna da ljubav nije teorija i ne može se prenositi samo riječima. Ljubav je najviše iskustvena, uči se preko doživljaja blizine, zagrljaja, poljupca, nježnosti, žrtve drugoga… Zato Gospine poruke nisu samo u riječima, nego i u njezinoj prisutnosti među nama (da to osjećaju i traže pokazale su tisuće ljudi koji su i ovog 2. listopada bili okupljeni na plavom križu u molitvi čekajući ukazanje Mirjani). Gospa i kaže: „Ovdje sam među vama da vas ohrabrim…“
Gospa zna koliko je za dijete prisutnost roditelja važna. Prisutnost i blizina roditelja djetetu daje sigurnost i ohrabrenje, utjehu, zaštitu, smirenje… Koliko je ta prisutnost važna posvjestila mi je nedavno moja najmlađa kćerkica. Na učiteljičino pitanje đacima prvacima: „Što ih to najviše veseli u životu? Ona je odgovorila: „Najviše me veseli kad se s mamom i tatom zajedno igram!“, ostavivši mene u šoku, jer sam ja mislila kako joj je najveće veselje bila nedavna vožnja u lunaparku!!! Eto dakle što našoj djeci najviše treba – biti zajedno s nama, biti nam blizu!!! Zato je Gospa u Međugorju nama blizu i to naša srca osjećaju i zato ovdje dolaze!
Da je ljubav iskustvena stvar, Gospa pokazuje i dalje jer u poruci govori o Isusovoj ljubavi kao o raširenim rukama koje čekaju na zagrljaj: „Moj Sin im širi ruke, a vi im pomognite da dođu u njegov zagrljaj.“ Svi smo tako željni zagrljaja i žedni zajedništva!
Gledam nedavno jedan dokumentarac koji objašnjava zašto je čovjek opstao, evolucijski preživio tolike godine, iako nije niti najbrža niti najsnažnija životinja. Tajna je u tome što čovjekova snaga nije u njemu samome kao u drugih brzih ili snažnih životinja. Čovjekova snaga je u zajedništvu! Zajedno, više nejakih ljudi moglo je savladati prepreke puno veće od njih samih. Cijeli Isusov hod je poziv na zajedništvo: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam s njima!!! Poziv na bratstvo (jer svi smo braća jednog Brata) i sinovstvo (svi smo sinovi jednog Oca na nebesima). Ne čudi zato što Gospa u Međugorju puno puta poziva na zajedništvo, pa i u ovoj zadnjoj poruci: „…ujedinjujte se u molitvi ma kako daleko jedni od drugih bili.“ Fra Slavko u svojoj knjizi „Molite zajedno radosna srca“ str. 6. objašnjava kako najveća milost koja se u Međugorju dobiva nije na spoznajnom planu da se treba moliti, nego konkretna volja za molitvom i stvarna želja da se odgovori na Gospin poziv. Po njemu, to je glavna snaga i moć Međugorja. Jer da nitko nije odgovorio na poziv na molitvu, sve bi poruke i događanja izgubili svoj smisao zbog činjenice da u samim porukama nema ništa novo, sve je dobro poznato.
U knjizi između ostalog analizira i rad molitvenih skupina na koje je Gospa od početka pozivala pa tako po naslovom: SOCIOLOŠKO – ANTROPOLOŠKI VID MOLITVENIH SKUPINA kaže: „Postoji zacijelo jedan sociološki razlog molitvenih skupina, posebno u današnje vrijeme. Svaki pojedinac se treba brinuti za svoj duhovni rast, ali zajedništvo je u tom rastu zbog psihofizičke strukture ljudske osobe nezamjenjivo. Skupina obvezuje, te se lakše ostaje vjeran molitvenom ritmu. Uloga skupine je vrlo važna jer ona kontrolira pojedinca, ispravlja ga i potiče na bolje. Iskustvo jednog člana, bilo ono pozitivno ili negativno, pomaže drugima u njegovom rastu. Tko ostaje sam izložen je opasnostima krivog rasta bez ikakve kontrole. U skupini se lakše primijete karizme pojedinca i njegove zadaće koje skupina prati molitvom i djelotvorno pomaže.“ (str. 66)
Gospin cilj, kao i cilj svakog roditelja je učiniti da mu dijete raste i izraste do svoje duhovne, psihičke, emocionalne i tjelesne punine… Kako bi mu se to omogućilo, svi se psiholozi slažu kako je jedna od najvažnijih odgojnih metoda POHVALA i OHRABRIVANJE! Isticanje onog pozitivnog što svaki čovjek u sebi ima! I Gospa s toga poziva: „Ohrabrujte jedni druge u duhovnom rastu kao što vas ja ohrabrujem. Bdijem nad vama i s vama sam kad god pomislite na mene.“
Obiteljski terapeuti i roditelji Gregory Popcak i njegova supruga Lisa, objavili su vrlo interesantnu knjigu: Parenting with Grace: The Catholic Parents' Guide to Raising almost Perfect Kids (Odgoj s Milošću: Vodič za katoličke roditelje – kako odgojiti skoro savršeno dijete). Možemo se upitati: Tko je savršeno dijete? Je li to dijete koje je savršeno poslušno? Koje se savršeno pristojno ponaša? Koje je na izvrsnom putu da postane iznimno uspješno? Svatko od nas ima u svojoj glavi neku sliku “savršenog djeteta”. No, koliko je to katolički? »Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« Mt 5, 48 Naš cilj, pa tako i cilj za našu djecu je biti savršeni u ljubavi.
U knjizi autor tumači kako je “bit roditeljstva postići da vaša djeca znaju da ih volite i naučiti ih kako da oni vole vas”. Tako sudjelujemo u stvaranju “civilizacije ljubavi” koja ima moć preobraziti cijeli svijet. Međutim, kako postići duboko intiman i na Bogu utemeljen odnos između roditelja i djece u kojem će vladati pozitivno ozračje? Popcak nam nudi 12 alata za održavanje pozitivnog “salda” u odnosu s djecom.
1. Izrazite ljubav riječima
Amerikanci običavaju u svim prilikama govoriti jedni drugima kako se vole. Čini mi se da je kod nas to nekako daleko rjeđe. Nemojmo dozvoliti da se naša djeca pitaju volimo li ih. I mi volimo čuti riječi nježnosti i ljubavi od svog supruga/supruge. Pružimo tu radost i sigurnost i svojoj djeci. Pratimo što rade i ne štedimo riječi pohvale. No, važno je da to ne bude površno. “Gledaj, mama, što sam nacrtala!” Onako ovlaš bacajući pogled odsutno komentiramo: “Hm, divno, divno!” Djeca prepoznaju iskrenost i angažiranost. Pogledajmo tu sliku doista i budimo konkretni u svojim komentarima. “Gle, kako si lijepe boje odabrala!” ili “Baš napreduješ! Ovaj auto je puno bolji od onog prošli tjedan!” Naravno, ne treba pretjerivati. Treba biti iskren i realan, ali velikodušan i angažiran.
2. Pokažite im da ih volite
Ljudi žive od dodira. Našoj djeci je potrebno da budemo velikodušni sa zagrljajima, poljupcima, maženjem. Na taj način ih učimo da su tijela stvorena kako bismo se darivali jedni drugima i kako bismo ljubili jedni druge. Osim toga, dobro je da se svaki dan zapitamo za svako svoje dijete: Što mogu danas učiniti za ovo moje dijete da bih mu se darovao/la malo više? Samo 5 minuta duže u igri ili razgovoru s njim značit će mu daleko više od svih igračaka ili darova. Na taj način ih učimo da se u potrebi obraćaju ljudima, a ne stvarima.
3. Održavajte svoja obećanja
Možda je jasno samo po sebi. Ako nešto obećamo, to trebamo i izvršiti. Osim ako smo spriječeni višom silom. Recimo nastane požar ili poplava. Uistinu! Ali tada nađimo načina da im to nadoknadimo. Ako se budemo držali svoje riječi, djeca će nas poštovati.
4. Igrajte se zajedno
Svi stručnjaci koji se bave odgojem ne štede riječi kada nam ističu koliko je igra važna u životu djeteta. Popcak nije iznimka. Preporuča da nađemo vrijeme za igru s djecom, da ih učimo novim igrama, da pričamo šale za ručkom, da otkrijemo tu šašavost u sebi i podijelimo je sa svojom djecom. Barem jednu večer u tjednu dobro je imati obiteljsku večer. Nekakvu zabavu, igru, zajedničko gledanje filma. Budite kreativni. Važno je da se zabavite zajedno kao obitelj.
5. Radite zajedno
Za izgradnju dobrog odnosa nisu potrebne samo veseli, emotivni trenuci zabave. Jako je važno da dijelimo i radne trenutke. Možemo pozvati dijete da sudjeluje s nama u obavljanju nekog posla bilo da se radi o običnim kućanskim poslovima ili o nekom posebnom projektu. Na ovaj način izgrađujemo i umnažamo djetetove sposobnosti i poručujemo mu da nam je njegova pomoć važna. Dijete se uči biti djelatan i koristan dio obiteljskog tima.
6. Molite zajedno
Poznata je izreka “Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno”. Sigurna sam da ste do sada već susreli divne obitelji koje svjedoče istinitost ove izreke. Kao katolički roditelji želimo da u temelju naše obiteljske povezanosti bude Bog. Dakle, molite zajedno. Odlučite to danas. I započnite danas. Nemojte se opterećivati time kako i koliko. Počnite od onoga što vam se čini da bi moglo opstati na duže staze. Onda polako mijenjate, dodajite, oblikujte. Dozvolite Duhu Svetom da vas vodi i jača. Možda najlakše za početi je večernja molitva. Lijepo je da svaku večer prije spavanja tata daje blagoslov djeci i ženi. Potaknite i djecu ponekad da vama daju blagoslov.
7. Budite prisutni
Možda najvažnija stvar u odgoju je biti uistinu prisutan u djetetovom životu. Nema odnosa bez vremena provedenog zajedno i dijeljenja istih želja, snova, nada. Biti prisutan na treninzima, koncertima, nastupima… Nije važno je li potrebno da budete tamo. Učiti o onome što vaše dijete zanima. Sve to djetetu šalje poruku: “Meni je važno sve što je tebi važno.”
Jedna jednostavna, a često teška stvar: slušati svoje dijete. Sigurna sam da svaki roditelj želi i sanja o tome da mu se njegovo veliko dijete povjerava, traži od njega savjet pogotovo u turbulentnim godinama puberteta. Međutim, ako ne počnemo slušati svoju djecu još od prvih njihovih rečenica i malih naoko besmislenih pričica, oni nikada kao veliki neće dolaziti k nama. Mala djeca sve žele dijeliti s mamom i tatom. Kako je autić pao, koje je boje onaj drugi kojeg smo vidjeli, nekakav predivan kamenčić, što je bilo u crtiću i kako je igrao nogomet sa susjedom. Ako naučimo pozorno slušati uskoro ćemo saznati sve što Marko u školi priča i kako curice na odmoru listaju OK. Saznat ćemo što sve gledaju njihove prijatelji i koji je stav vašeg djeteta o tome. I malo pomalo čut ćemo pitanja koja ih muče i na koja zaista želimo imati priliku dati odgovor. Ali ako prestanemo slušati o autićima i kamenčićima i Markovim dosjetkama, nikada nećemo čuti ni ona bitna razmišljanja i pitanja o životu. Jer ono što nam oni od početka pričaju su bitna pitanja o svijetu i životu koja nam na početku djeluju malena i neznatna, ali rastu zajedno s njima.
8. Budite gostoljubivi
Svako susjedstvo ima kuću u kojoj se okupljaju sva djeca iz ulice. Potrudite se da to bude vaša kuća. Budite otvoreni i aktivni. Osigurajte da vaš dom bude ugodno i poželjno mjesto za dječja druženja. Zašto? Prvo, na taj način također pokazujete ljubav svojoj djeci. Drugo, Dr Gordon Neufeld, psiholog koji se posebno bavi problematikom djece i mladih, smatra da je osnovni razlog zbog kojeg adolescenti ulaze u neprihvatljive oblike ponašanja, poglavito seksualnog, ostvarivanje jače veze s vršnjacima od one s roditeljima. Jednom kada se ostvari nesrazmjerno jaka veza s vršnjacima, utjecaj roditelja postaje vrlo malen. Istraživanja neprestano ukazuju da koliko god jak bio utjecaj vršnjaka na vašu djecu, vaš utjecaj može biti jači ukoliko omogućite da upravo vaš dom bude sigurno mjesto na kojem će se njihova druženja odvijati.
9. Poštujte njihov prostor
Biti povezan sa svojim djetetom ne znači ugušiti svoje dijete. Važno je prepoznati kada ga treba pustiti i dati mu prostora. Ljubav i povezanost s djetetom trebali bi biti temelj da vaše dijete izgradi vlastiti život. Zato je važno dopustiti djelomičnu neovisnost kako bi vaše dijete moglo širiti krila dok još boravi pod vašom zaštitom i tako jednom biti sposobno samo se izboriti s životnim izazovima.
10. Neka odnos bude dvosmjerna ulica
Roditeljski stil povezanosti i samopredanja ne znači robijanje djetetu. Važno je da prema njima budemo puni ljubavi i poštovanja, ali je jednako važno da ih naučimo da oni budu takvi i prema nama. Crkva nas uči da je svaki član obitelji pozvan služiti drugima. Učite ga ovo prvo na vlastitom primjeru a onda i njih povedite tim putem.
11. Održavajte redovite obiteljske sastanke
Popcak predlaže da barem jednom mjesečno, a po potrebi i češće, održavamo obiteljske sastanke na kojima ćemo zajedno razgovarati o svemu što se događa u obitelji. Obavezno započinjemo i završavamo molitvom. Obiteljski sastanak je prilika da sagledamo sve prošle i nadolazeće izazove u obiteljskom životu, zajedno pronađemo rješenja za probleme i složimo planove. Važno je sastaviti i neka pravila kako će se sastanak odvijati. Kod nas je postavljeno pravilo da svi moraju sudjelovati, da se govori jedan po jedan i najvažnije nema prozivanja. Sve probleme s pojedinim djetetom treba rješavati s njime nasamo. Sastanak treba odraditi ozbiljno i konstruktivno, a nakon njega slijedi zabava. Kod nas se nekako ustalilo da sastanke održavamo u prirodi kad god je to moguće. Sve skupa ispadne kao mali piknik i djeca jedva čekaju slijedeći.
Obiteljski sastanci su dobar i zanimljiv način da svoju djecu poučimo kako je svatko od nas važan dio obiteljskog tima kojemu je cilj da svi stignu u vječnu domovinu.
12. Prepoznajte njihov stil odnosa
Nismo svi jednaki. Ne primamo niti dajemo ljubav na jednak način. Nekome je najvažnije čuti kako ga volimo, drugome pak je potreban opipljiv dokaz ljubavi, trećemu dodir. Popcak nas potiče da razmislimo o svojoj djeci i zapitamo se koji je njihov stil: vizualni, auditorni ili kinestetički. (preuzeto sa https://natvomdlanu.wordpress.com)
Svatko od nas je na vlastitom putu prema svom „savršenstvu u ljubavi“. Nisam namjeravala nikoga uplašiti, nabrajajući ovih 12 alata za bolji odnos s djecom, nego sam samo htjela postaviti nam neki cilj, neki odraz prema kojem bi mogli stremiti. Tražimo se međusobno, kao pojedinci, roditelji ili obitelji, da se zajednički ohrabrujemo na ovom putu odgovaranja na Gospin poziv: poziv na molitvu za ljubav!
