Tek što smo pospremili u kutije božićne ukrase i odložili ih na tavane ili u spremišta, evo nas pred novim liturgijskim vremenom – vremenom korizme. Korizma je, nekako više od došašća, obojana pozivima na žrtvu, post; molitvu, djela milosrđa... Zvuči nekako teže, tamnije, zahtjevnije. Ne dopustimo da nas to preplaši - vrijeme sijanja i umiranja sjemena uvijek je teško i neizvjesno, ali zato ljepota plodova zasjeni svu muku! Tako će biti i s našim Uskrsom ako se za njega lijepo, pokornički pripremimo.
Papin korizmeni poziv u sklopu Godine milosrđa
Ove godine korizma je pomalo posebna zato što se nalazi u jubilarnoj Godini milosrđa, koja sama po sebi ima taj korizmeni 'štih'. Naime u buli jubileja „Lice milosrđa“ Papa upućuje vjernicima pravi korizmeni poziv, odnosno daje savjete za Godinu Milosrđa.
Radosno činimo duhovna i tjelesna djela milosrđa. Svi smo „pozvani živjeti milosrđe, jer je nama prvima ukazano milosrđe“.
Opraštajmo uvrede – „imperativ je koji kršćani ne mogu ne uzeti u obzir“. „Mnogo puta se čini teško oprostiti, ali opraštanje je sredstvo stavljeno u krhke ljudske ruke da bi se postiglo mir u srcu i živjelo radosno“.
„Ne sudimo i ne osuđujmo, klonimo se ljubomore i zavisti i postajmo tako oruđa oproštenja“.
Otvarajmo svoje srce egzistencijalnim periferijama – donosimo utjehu i solidarnost onima koji u današnjem svijetu žive „nesigurnost i patnju“, „mnogobrojnoj braći i sestrama lišenima dostojanstva“.
Obitelj - povlašteno mjesto za iskustvo praštanja
Kao povlašteno mjesto u kojem se može živjeti iskustvo radosti praštanja Papa vidi obitelj. Obitelj je temeljna zajednica društva i Crkve, mjesto u kojem se žive najintimniji i najbliži odnosi i komunikacija. Upravo je zato obitelj mjesto i najvećih međusobnih ranjavanja i uvreda. „Praštanje je bit ljubavi koja može razumjeti pogreške i ispraviti ih. U obitelji se odgaja za oprost, zato što smo sigurni da ćemo u njoj pronaći razumijevanje i podršku, unatoč pogreškama koje možemo učiniti.“*
Poziv na hodočašće
Korizma je vrijeme u kojem smo najsvjesniji vlastite prolaznosti. Već od samog čina pepeljenja na Pepelnicu i riječi svećenika: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“ pa do Velikog petka i Isusove smrti na križu, osjećamo da smo pozvani ne sijati u ovo propadljivo tijelo, nego ljubavlju i žrtvom sijati za vječnost. Stoga je za sve obitelji vrlo zanimljiv još jedan Papin savjet, a taj je da se učini jedno hodočašće, jer „milosrđe je cilj koji treba postići a koji zahtijeva predanost i žrtvu“.
Iz propovijedi s mise koju je Sveti Otac slavio za obitelji u Bazilici svetoga Petra na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, možemo iščitati da ovo hodočašćenje može biti trostruko:
Hodočašće u neko svetište
I Sveta Obitelj hodočastila je u Jeruzalem kad je Isus imao dvanaest godina i kad su ga „izgubili u Hramu“. Važno je to iskustvo kad cijele obitelji zajedno hodočaste, posebno kad i s drugim obiteljima svjedoče i pokazuju svojoj djeci kako zajedno idu prema jednom te istom cilju. Ovdje je posebno važno shvatiti - ističe papa Franjo - »da hodočašće ne završava kada dođemo do cilja, nego kad se vratimo kući i nastavimo svakodnevni život, primjenjujući stečene duhovne plodove. Primjer tome je Isus koji, po povratku iz Hrama, „bijaše poslušan“ Mariji i Josipu.«*
Hodočašće na nedjeljnu Misu
I ovdje nam Sveta Obitelj može biti uzorom – naime, svake su subote išli u sinagogu slušati riječi Zakona i Proroka. Ljepota nedjeljnih odlazaka na misu je to obiteljsko zajedništvo: kad očevi, majke i djeca zajedno idu u kuću Gospodnju, kako bi posvetili taj blagdan ili sljedeći tjedan molitvom. To je pouka i za naše obitelji.
Hodočašće života
Utješno je razmatrati nad tim da su Marija i Josip također morali Isusa učiti moliti. To je i danas zadatak svake obitelji – primjerom i svjedočanstvom vlastite i obiteljske molitve pokazati i naučiti djecu da zavole molitvu i da im molitva postane način životnog hodočašćenja. „Što može biti ljepše – upitao je Papa – od blagoslova koji otac i majka udjeljuju svojoj djeci na početku i svršetku svakoga dana, ocrtavajući na njihovu čelu znak križa? Jednako je tako važno da se obitelji zajedno kratko pomole prije jela, kako bi zahvalili Gospodinu za darove i naučili kako ih dijeliti s potrebitima.“*
Pouzdanje u obitelj
Gledano kroz ove Papine savjete, korizmeno vrijeme nam doista ne mora biti „teret“, nego veliki privilegij i izazov da u njemu pokušamo učiniti od naših obitelji „mjesta praštanja“ i „mjesta hodočašćenja“ prema vječnom Uskrsu. I završavam Papinim riječima: „Nemojmo izgubiti pouzdanje u obitelj. Prekrasno je kad uvijek možemo otvoriti svoje srce drugome, ništa ne držeći skrivenim. Gdje je ljubav, tamo je i razumijevanje i oprost. Svima vama, drage obitelji, povjeravam to tako važno poslanje, koje je više nego ikada potrebno svijetu i Crkvi.“*
*Iz propovijedi koju je papa Franjo održao na misi u bazilici svetoga Petra na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa.
