"Čestitam Rimu na kandidaturi za ugošćivanje Olimpijskih igara 2024. Mene neće biti, ha?". Tako je papa zaključio audijenciju s organizatorima i sportašima Nacionalnog Olimpijskog Komiteta Italije prije nekoliko tjedana, riječi koje su uplašile mnoge.
2024. godine papa će imati više od 80 godina. Da li je onda moguće da neće postojati 2024.? Što je zapravo htio reći? Ako ovome dodamo izjavu – pretpostavku pape emerita Benedikta XVI: "Ne ostavljajte me samog, molite za mene jer ja ne bježim od straha ispred vukova", stvar postaje uznemirujuća.
Osuđivan tijekom mnogih godina, zvan Hladni Papa, Papa Nijemac. U stvarnosti, tko mu je bio bliži doživljava ga upravo suprotno i definira ga ustvari kao nježnog čovjeka - jako inteligentnog, ali jako, jako sramežljivog. Vjerujem da tek sada počinjemo shvaćati da je njegova abdikacija bila samo gesta velike poniznosti. Papa Benedikt je jedan Sveti teolog kojeg smo natjerali u bijeg, ponizan i pravedan.
Činjenica je da mnogi nisu molili za njega ili možda jesu, ali stvari su se trebale odvijati upravo na ovaj način da bi se mogla ispuniti proročanstva.
"Doći će crni papa; bit će to kraj svijeta; kada budu dva pape bit ćemo na kraju vremena", sigurna sam da je svatko od vas barem jednom čuo ove pretpostavke. Da li su istinite ili ne, to može reći samo vrijeme, ali pokušajmo analizirati:
Kada se govori o crnom papi, čeka se na čovjeka iz daleke Afrike odakle su mnogi tamnoputi svećenici. Jedan od sljedećih mogao bi biti upravo crni papa zbog malih poziva u zapadnim zemljama, gdje se stoji dobro i gdje se dakle križ ne "nosi", ali tamo se objesi na zid. U siromašnim zemljama još postoji vjera utoliko što je sve kao glad, žeđ ili posao povjereno u Božje ruke, dakle rastu i pozivi te je sve više tamnoputih svećenika.
Do sada Crkva još nije puno riskirala. Duh Sveti je shvatio da bi za mnoge bio šok ako bi se na Vatikanskom balkonu pojavio crni papa.
Franjo je Argentinac, a mnogi Argentinci su mulati. Ali tamni su i mnogi Talijani i s mnogim talijanskim papama još nismo došli do kraja svijeta. Na kraju, "crno" se ne bi trebalo odnositi na boju kože već na čistoću srca. Ostavimo onda ovo proročanstvo sudbini, sudbini koja možda i nije tako daleka jer već smo stigli do dva pape.
U ukazanjima koje Crkva još nije prepoznala, onima iz Međugorja, Gospa često kaže da su vremena dozrela, da moramo moliti za papu i za Crkvu. Veliki dio ljudi koji su bili na tom mjestu i koji su se obratili u srcu, snažno osjećaju da su poznatih deset tajni Međugorja jako blizu. Ima onih koji kažu da je Bog dao posljednje stoljeće sotoni da bi iskušao svijet i da je dakle ovo stoljeće u njegovim rukama. Gledajući ono što se događa, nije teško to priznati. Između IDISa, abortusa, političkih konflikata, ekonomskih kriza, klimatskih i ekoloških katastrofa se i čini da je ljudskom rodu već kraj. 13. svibnja 1917. počela su ukazanja u Fatimi i računajući 100 godina, stoljeće završava 2017. godine, a Međugorje bi trebalo biti zaključak onoga što je Gospa započela u Fatimi.
Kada je IDIS započeo s istrebljenjem katolika i ostalih vjerskih manjina, ja sam napisala: "u trećem smo svjetskom ratu". Nakon nekoliko tjedana iste riječi je izgovorio i papa Franjo. "Ušli smo u treći svjetski rat, samo što se sada bore poglavlja i odlomci."
Kada sam pitala vidjelicu Mirjanu što misli o svemu ovome, da li će biti treći svjetski rat i da li će papa umrijeti, nakon nekoliko sekundi neugodne tišine odgovorila je "o nekim stvarima ne mogu govoriti".
Ako pomislimo na fatimske tajne, posebno na treću, Crkva je prije mnogo vremena rekla da se ostvarilo s atentatom na Svetog Ivana Pavla II. Ali mnogi se svećenici ne slažu i kažu da integritet još uvijek nije potpun. Ustvari, papa Poljak je preživio, a tajna zapravo govori o smrti jednog pape.
Ovo je tekst poruke, javno izdan od katoličke Crkve 2000.:
« Nakon dva dijela koja sam već iznijela, vidjeli smo s lijeve strane Naše Gospe malo iznad jednog Anđela s jednim ognjenim mačem u lijevoj ruci; svijetleći emitirao je velike plamenove koji su se činili kao da trebaju zapaliti cijeli svijet; ali su se gasili u kontaktu sa sjajem kojeg je Naša Gospa isticala u desnoj ruci prema njemu: Anđeo pokazujući na zemlju s desnom rukom, jakim glasom je rekao: Pokajanje, pokajanje, pokajanje! I vidjet ćemo u jednoj neizmjernoj svjetlosti da je to Bog: "nešto slično kao što se osobe vide u ogledalu kad prolaze naprijed" jedan Biskup odjeven u Bijelo "imali smo predosjećaj da je to bio Sveti Otac". Razni drugi Biskupi, Svećenici, vjernici i vjernice penju se po strmom brdu, na vrh na kojem je bio jedan veliki Križ krnjim krajevima kao da je od pluta s korom; Sveti Otac, prije nego je došao, prošao je kroz jedan veliki grad napola u ruševinama i napola potresen, posrćućim korakom, ražalošćen od boli i žalosti, molio je za duše leševa koje je susretao na svom putu; dostigavši vrh brda, srušio se na koljena na podnožju velikoga Križa te bijaše ubijen od jedne grupe vojnika koji su ga upucali iz vatrenog oružja i strijelama, i na isti način umrli su jedan za drugim ostali Biskupi, Svećenici, vjernici i vjernice i razne svjetovne osobe, muškarci i žene raznih klasa i položaja. Ispod dva kraka Križa bila su dva Anđela svaki s jednim kristalnim vjedrom u ruci, u koje su skupljali krv Mučenika i s time su ispirali duše koje su se približavale Bogu. »
Poznato je da papa Franjo, u ovim zadnjim vremenima, pokušava spasiti što više ljudi može pokušavajući ih vratiti u Očevu Crkvu. Da, osuđuje grijeh, ali razumije da smo svi djeca Božja te da smo svi dostojni Njegove milosti. Nitko nije isključen. Tjera nas da tražimo oprost, da se ne umorimo tražeći oprost, da ne mislimo da nam ne može biti oprošteno.
U lipnju će papa ići čak i u Sarajevo, jedan muslimanski grad, jedno mjesto gdje još uvijek živi velika mržnja među raznim vjerama, iznad svega muslimanske i katoličke. Jedna nacija, ona bosanskohercegovačka, gdje raste malo mjesto u kojem se već 34 godine ukazuje Gospa, Međugorje.
Ne znam da li u Sarajevu postoji brdo s križem krnjih krajeva, ali vas molim da molite za papu. Franjo je nepredvidljiv, mogao bi svratiti čak i do Međugorja, mnogi se nadaju da bi to bilo teško realizirati.
Papa je čak izrazio svoju želju da ode u Irak. Jedan nedavni udarac gdje su vojnici IDIS-a ubili ljude raznih nacionalnosti, kao da objavljuju rat cijelom svijetu. I možda će se upravo ondje zaključiti ono što je započeto prije 100 godina u Fatimi. Jedan muškarac odjeven u bijelo, popet će se na brdo, proći će po gradu u ruševinama, usred mnogih leševa, iza njega mnogi drugi i umrijet će svi od ruke jedne grupe vojnika. Papa Franjo nije netko tko se povlači, on je hrabar i nepredvidiv čovjek, čovjek koji svjedoči Evanđelje sa životom. On nema straha umrijeti u Kristovo ime, on nema straha biti ovca među vukovima, on jako dobro zna da kad si ovca riskiraš da budeš napadnut ali također zna i da tako i vuk također postane ovca. Crkva treba jednog svjedoka, jednog koji je kao Isus sposoban darovati vlastiti život za mir u svijetu. On je takav. Zna da onaj koji je rođen neće umrijeti nikada, zna da će uskrsnuti u Nebeskom Jeruzalemu i njegova krv zajedno s drugim mučenicima, služit će da bi navodnjavala druge duše koje trebaju svetost i milost. Započet će jedno vrijeme mira. Papa Franjo molimo za tebe. Molitva može zaustaviti čak i ratove.
