Dana 18. listopada 1991. Novi Farkašić je svjedočio neravnopravnoj borbi srpskog agresora s više stotina dobro naoružanih vojnika pojačanih tenkovima i transporterima uz potporu zrakoplovstva i topništva s jedne strane i četrdesetak hrvatskih bojovnika s druge strane.
U akciji je s hrvatske strane sudjelovalo tridesetak pripadnika 1. pješačke bojne “Crne mambe” 2. gardijske brigade “Gromovi” i malobrojni mještani sela. Sva ta agresorska sila se raspala na Novom Farkašiću, jer je otpor hrvatskih branitelja bio izvrsno organiziran, odlično vođen i pripremljen. Napad velikosrpskog neprijatelja je bio prepotentan, samodopadan i organiziran stihijski i bahato. Tijekom borbe prostrijeljeno je raspelo koje danas zovemo Ranjeni Isus iz Farkašića…
Srpski neprijatelj je svoju mržnju prema svemu hrvatskom i katoličkom pokazao nepoštivanjem sakralnih objekata na područjima njegovih vojnih pohoda. Svjedočanstva iz tog vremena su bila vidljiva duži niz godina na uništenoj kulturnoj i sakralnoj baštini hrvatskog naroda.
O toj velikoj mržnji koja je i pokrenula ovaj rat govori podatak da na okupiranim područjima Banovine nije ostala cijela niti jedna katolička crkva, kapelica, pa čak ni raspelo poput toga u Novom Farkašiću. Branitelji su skinuli oštećeno raspelo, a zapovjednik Željko Ćubela ga je dostavio u Operativnu grupu za Sisak i Baniju.
Zapovjedništvo operativne grupe dostavilo ga je u Vladu RH. Hodočasnici i predstavnici Vlade RH tijekom hodočašća krajem 1991. godine ponijeli su ga u Vatikan gdje ga je papa Ivan Pavao II. blagoslovio. U Zagrebu je izrađena replika koja je vraćena u Farkašić, a izvorni Ranjeni Isus iz Farkašića pohranjuje se u riznici zagrebačke katedrale.
