U Indiju je stigao 20. listopada 1938 godine da bi ga nakon 50 godina Isus pozvao k sebi. Baš kako je i rekao o. Silvestru, svećeniku koji je živio i radio s njim. „ Oče Silvester, Isus me zove, trebao bih poći.“ I tako je i pošao. Istog dana kada je uplovio u ovu Božju luku iz nje je i isplovio 20. listopada 1988 godine.
Oduševljeni njegovim radom, s velikom ljubavlju, poštovanjem i uz zahvalu prema svemu onomu što je za života učinio, a učinio je mnogo, udruga „ Mladi oca Ante Gabrića“ koja sa svojim učenicima i nastavnicima djeluje pri Srednjoj školi Metković, kroz 2018. vrijedno je koračala Antinim stopama, započevši s buđenjem Antinih misija.
Pod motom udruge „Zajedno možemo više“ , kroz razne aktivnosti i događanja kako u gradu Metkoviću tako i samoj misijskoj postaji Marijapoli to se i pokazalo. Suradnju sa misijskim postajama započeli su prije četiri godine stupivši u kontakt s o. Silvestrom, svećenikom koji je zadnje mjesece proveo uz o. Antu i na čijim je rukama i umro. O svjedočanstvu dvojice svećenika o. Silvestra i o. Prolaja mogli smo čuti i preko Radiopostaje Mir Međugorje.
U samim počecima suradnje pomagali su o. Silvestru u misijskoj postaji Basanti a onda odlučili obnoviti Antine škole . Prije dvije godine pokrenuli su akciju „ Sve je slađe kad se dijeli , kad se daje!“ kako bi zajedno sa ostalim metkovskim školama obnovili školu u Kulpeu, što su i uspjeli. Iako o. Silvester nije bio u Mariapoliju stalno je bio povezan s tom misijskom postajom. Sa svećenicima Družbe Isusove iz Zagreba održavao je veze i uz njihovu pomoć obnovio sve crkve u svim podžupama Marijapolija.
Možda znakovito, o. Ante je nakon odlaska u Indiju po prvi put u Hrvatsku došao nakon 30 godina i evo 30 godina nakon njegove smrti njegova misijska postaja Marijapoli ponovo se budi.
I tako, nakon30 godina čekanja, čežnje da se nešto pokrene, po Božjoj milosti i Antinim zagovorom o. Silvestra ponovno vraćaju u ovu župu. A on, kao da je čekao ovaj trenutak, pun snage, želje, volje, iznad svega ljubavi prema Bogu obnavlja sjećanje na o. Antu započevši s preuređenje kompletnog župnog prostora, kako bi njegova misija živjela u srcu sadašnjih i budućih generacija. Kako sam kaže: „Sve treba biti spremno kad se proglasi blaženim i svetim“.
I evo ispunio se Antin san, 14. siječnja 2019. s radom je započela Antina škola, FR. GABRIC ENGLISH MEDIUM SCHOOL u kojoj se nastava odvija na engleskom jeziku. Upisano je 30-ero djece i zaposlene tri učiteljice koje svakodnevno dolaze iz Kalkute
Obnovljeno je prizemlje zgrade u kojoj su smještene zbornica, učionica i sanitarni čvor. Sve doista izgleda lijepo, a posebno smijeh, igra i vika djece koja se čuje nakon toliko godina.
Za vrijeme boravka svećenika u Hrvatskoj, raznim aktivnostima prikupljeno je 49.644 kn i tako su uspjeli otviriti prizemlje škole. Zahvalni svim ljudima dobre volje koji su podržali ovaj hvalevrijedan projekat od Metkovića, Splita i Međugorja.
Što bi naš Ante rekao da sve to vidi. A što reći, bio bi skromno ponosan na svoje Hrvate koji su uvijek stajali uz njega. Otac Silvestre kaže da niti jedan dan nije prošao, a da o. Ante nije dobio pismo i u njemu ček, i da je na svako sa zahvalnošću odgovorio. Hvala dragom Bogu što je evo o. Silvester ponovo u Marijapoliju te može zajedno s o. Prolayom i nama učiniti mnogo toga za ovu misijsku postaju.
Ono što dalje slijedi je obnova gornjeg kata škole koji treba pripremiti za dolazak nove generacije za slijedeću školsku godinu koja počinje s radom 2. siječnja. Uređenje okoliša, obnavljanje župnog ureda s hostelom koji je ranije postojao. Pokrenuti blagajnu solidarnosti koju su ove godine učenici osnovali po uzoru na o. Antu i započeti kumstva kako bi mogli školovati djecu.
Kako je o. Ante potaknuo o. Silvestra i o. Prolaja, neka potakne i nas da ne dopustimo da se njegova misijska postaja ugasi. Ako se ugasio njegov ovozemaljski život to ne znači da njegovi Hrvati trebaju zaboraviti na njega već upravo suprotno, nastaviti djelovati i pomagati njegovu dragu Bengaliju za koju ju je gorio i izgorio.
Otac Ante je svoj zemaljski život proveo sveto, skromno i jednostavno. Cijeli svoj životni put prošao je sa svojim Gospodinom služeći siromašnim. Oduševljen za Boga, zahvaćen i ponesen njegovom ljubavlju dosljedno je u život provodio evanđelje. Ljubav s kojom je sve preobražavao ostaje znana Kristu za koga je živio i onima u kojima ga je susretao.
Onoliko koliko ga poštujemo i uviđamo što je za života učinio, a učinio je mnogo, toliko smo spremni moliti i tražiti njegov zagovor u potrebama kako bi što prije bio proglašen blaženim i svetim, a onda pomoći ovu njegovu zadnju misijsku postaju Marijapoliji.
Neka ovo bude prilika za sve nas da poput njega, njegovi Hrvati ožive njegove misije u dalekoj Indiji, pružimo ljubav i novu nadu za one koji trebaju pomoć, a s kojima smo kao Hrvati trajno povezani uspomenom na oca Antu Gabrića.
I kako reče: "Rastanka. Rastanka i nema, braćo i sestre. To će biti sastanak u ljubavi Njegovoj, u Srcu Njegovu, u Srcu Njegove Majke, u Prečistom Srcu Blažene Gospe. To je naša sreća, to je naša nada. Pa kad čujete da je i otac Ante, da se njegova svijeća gasi i da se ugasnula, izmolite molitvu za njega, za dušu njegovu, za duše vjernika njegovih u dalekoj Bengaliji. Molitva neka nam bude:
„Isuse, samo duše mi daj, sve ostalo uzmi".
Tako je molio naš otac Ante pa molimo i mi za njegov zagovor.
Oni koji žele podržati akciju obnove škole u Marijapoliju svoje priloge mogu slati na žiro-račun .
MLADI OCA ANTE GABRIĆA
IBAN: HR1123600001102255307 sa svrhom: obnova škole u Marijapoliju
Dosadašnje aktivnosti udruge možete pogledati na internetskim stranicama grada i škole: www.metkovic.hr, www.ss-metkovic.skole.hr
S vjerom u suradnju, unaprijed zahvaljujem uz srdačan pozdrav i Božji blagoslov!
Violeta Oršulić/medjugorje-info.com
