Kolika je bila teška borba za hrvatski jezik, a time i za naš nacionalni identitet govori i to što je hrvatski jezik kao službeni u Sabor uveden tek pet godina kasnije, 23. listopada 1847., javlja Kamenjar.com.
Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku.
Jedan od nositelja hrvatskog narodnog preporoda i ilirskog pokreta, svoj je cijeli život posvetio politici i kulturno-znanstvenom djelovanju.
Zalagao se za uvođenje hrvatskog jezika umjesto latinskog kao službenog. U svom je prvom govoru naglasio pogubnost nadomještanja hrvatskog stranim jezicima. Donosimo Vam početak njegovog govora:
‘Kao što svaki pravi Harvat i Slavonac, tako sam i ja s velikom zaisto radostju i unutrašnjim uzhitjenjem razumio, da slavni stališi i redovi ovih kraljevinah žele: podignutje katedrah za narodni naš jezik i literaturu (kako ja mislim), ne samo u Akademii nego u celom Distriktu Akademie Zagrebačke čim bez dvojbe to steći žele, da svi izobraženii stanovnici kraljevinah naših svoj maternji jezik dobro i izvarstno nauče. Nu, pitam ja s poniznim dopuštenjem: na kakovu će korist i svarhu biti učenje našega jezika kakovim uspehom kakovom posledicom kakovim trudom učit će ga stanovnici domovine naše, ako sa znanjem njegovim nikada nikakovo dobro skopčano nebude; ako po njem nitko ništa zaslužiti si nebude mogao; i ako mi nikad niti pomisliti nećemo, da ga u javni život uvedemo Zaisto će on bez toga, kao i do sada ostati u tmini, šnjim će se zabavljati samo oni, koji baš za to vremena imali budu, u ostalom neće ga opet veća strana naroda znati, a oni, koji se javnim životom bave, i koji su u javnih službah stavljeni sasvim će ga zanemariti kao i do sada; podignutje pako naših katedrah i učionah neće na drugo služiti, nego na zasleplenje domorodacah i tudjinah.’
Njegov su govor osudile ugarske i austrijske vlasti. U svim svojim daljnjim govorima zalagao se za slobodnu i samostalnu Hrvatsku.
