Najstariji od njezinih devetero djece petnaestogodišnji je Mateo. Marin ima 14, Lena 13, Leon 11, Veronika 10, Dora 7, a blizanci Ivan i Marija po 5 godina. Najmlađoj Tijani tek su četiri mjeseca.
Voljela bi da joj i djeca ostanu živjeti u Sikirevcima, tu je sve njihovo. Blizu su Slavonski Brod, Vinkovci i Đakovo, ako u samim Sikirevcima ne bude posla, može se i putovati.
Drže do tradicije
Suprug Marinko tri godine radi u Njemačkoj kao zidar. Nije želio otići, ali morao je zato što, kaže, u Hrvatskoj nije bilo ni posla ni novca. Radio je u nekoliko tvrtki, ali plaća je počela sve više kasniti. Nikada nije pomišljao da ode za stalno i za sobom povuče i obitelj. Kada odvedeš i djecu, onda je, kaže, gotovo, više nema povratka. Umjesto toga, on se već za dvije godine, kada se malo “potkoži” i ispuni uvjete za njemačku mirovinu, namjerava vratiti u Hrvatsku.
Sikirevci su jedno od rijetkih slavonskih sela s prirodnim prirastom. Mala općina na istoku Brodsko-posavske županije između 2011. i 2016. bilježi više rođenih nego umrlih, čime se od 127 gradova i općina u istočnoj Hrvatskoj mogu pohvaliti još jedino Andrijaševci, Strizivojna, Voćin i Vođinci. Sikirevački župnik vlč. Stjepan Šumanovac hvali se kako je za nedavne proslave Devetnice Gospi Lurdskoj u crkvi svake večeri imao po tisuću vjernika.
– Moja je crkva uvijek puna mladih, na zornicama imamo po 150 djece – govori vlč. Šumanovac dok strpljivo izlistava podatke o broju rođenih i umrlih u proteklih sedam godina. Primjerice, 2011. u Sikirevcima je bilo 42 rođenih i 33 umrlih. Bilo je i godina kada je bilo manje živorođenih nego umrlih, no ukupni je trend pozitivan. Većina obitelji ima troje, četvero, pa i više djece. Šumanovac je župnik pet godina, omiljen je i poštovan, ali zasluge za takvo stanje ne pripadaju samo njemu, nego i prijašnjim župnicima koji su držali narod, osobito u starom sustavu.
– U Sikirevcima su većinom starosjedilačke obitelji koje drže do tradicije – ističe župnik.
Ravnateljica lijepo uređene mjesne osnovne škole Terezija Štrljić s ponosom ističe da im se broj učenika od prosinca 2014. do danas povećao sa 187 na 191. Trenutačno imaju 19 prvašića, no već na jesen bit će ih 27. Njih je zbog odlaska s obitelji u inozemstvo napustila samo jedna učenica.
– Mladi smo kolektiv, ljudi žele raditi i s lakoćom dolaze na posao, a javljamo se i na projekte – kaže ravnateljica.
Prije tri godine u Sikirevcima su dobili i poseban razredni odjel sastavljen od djece iz ove i susjednih škola, koja rade po posebnom programu. Imaju organiziran prijevoz, plaćene udžbenike i užinu. Lani su proveli energetsku obnovu kojom su ostvarili goleme uštede u električnoj energiji i grijanju. Jedini problem im je nedostatak sportske dvorane. U projekt besplatne školske prehrane uključeno je 48 djece iz višečlanih obitelji, no to ne znači da su njihovi roditelji siromašni. Sikirevčani su većinom dobrostojeći ljudi koji se bave poljoprivredom.
Život i ljudi nikada nisu napuštali Sikirevce. Nedostaje im vrtić, ali imaju ambulantu, tri trgovine, dva kafića, pekarnicu, poštu, frizerski salon. U blizini je i granični prijelaz, ali nedostaje radnih mjesta. Svih 11 vijećnika u sazivu Općinskog vijeća trajno se odreklo svojih vijećničkih naknada u korist sedmero obitelji s petero i više djece. Tijesnu većinu od šest vijećnika drži koalicija predvođena Listom grupe birača, koju čine uglavnom mladi, dok je HDZ s pet vijećnika u oporbi. Općina izdvaja tisuću kuna po djetetu kao naknadu za novorođenčad, a sufinancira se i nabava udžbenika.
Plasman proizvoda
– Mladi su u Sikirevcima aktivni, ali tek lani preuzeli smo vlast u općini tako da nismo imali previše vremena za realizaciju svojih ideja. Međutim, borimo se da ljudi ostanu u selu i budu zadovoljni. Treba im dati posao i neće nikamo odseliti – kaže inženjer Josip Nikolić (32), općinski načelnik s Liste grupe birača.
Danas većinu agrara u selu vodi desetak velikih poljoprivrednika koji su opstali jer obrađuju velike površine i imaju kapacitete za veći broj krava i bikova. Oni će zemlju ostaviti u naslijeđe svojoj djeci. Međutim, znatan dio muškaraca radi u industrijskim i građevinskim tvrtkama u Sl. Brodu i drugim mjestima, pa je upitno može li se selo nazvati poljoprivrednim.
Sikirevčani se žale da njihovoj općini, u kojoj je oko 2500 duša, nedostaje velik gospodarski subjekt. Načelnik budućnost vidi u proizvodnji, turizmu i trgovini domaćim proizvodima.
Nastojimo pomoći našim poljoprivrednicima u plasmanu njihovih proizvoda. Kod nas se ljudi boje riskirati, stoga ih moramo potaknuti primjerom. Kada jedna obitelj počne dobro poslovati, za njom će krenuti i druge – ističe Nikolić za Večernji list.
