Ujutro 29. ožujka ispred župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Slavonskom Kobašu okupilo se oko sedamsto mladih hodočasnika koji su s pjesmom i molitvom pojedinih postaja križnog puta započeli prvu dionicu hoda od Slavonskog Kobaša preko Lužana, Batrine, Seoca, Siča i Magić Male do Nove Kapele. Nakon toplog dočeka župljana Župe Slavonski Kobaš i njihovog župnika Gorana Kovačevića na samom početku, mlade su jednako toplo primili i župljani Župe Lužani zajedno sa župnikom Sašom Paveljakom, ponudivši im ručak i osvježenje. Po dolasku u Novu Kapelu mladi su se uputili u župnu crkvu Blažene Djevice Marije gdje ih je s vjernicima dočekao župnik Josip Homjak. Svećenici Novokapelačkog dekanata su mladim pješacima bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, a potom su svi sudjelovali u euharistijskom slavlju koje je predvodio Marijan Pavelić, biskupijski povjerenik za pastoral mladih. Nakon večere mladi su se uputili u Osnovnu školu „Antun Mihanović“ Nova Kapela, Batrina gdje su bili raspoređeni za noćenje. Prvi dan hoda završili su prigodnim duhovnim programom prožetim molitvom i pjesmom. Mladima su o svom duhovnom pozivu progovorile s. Kristina Injić iz Družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje koja je na službi u Novskoj, Pleterničanka s. Mirjana Potnar iz Družbe Kćeri Božje ljubavi te đakon Antun Stipić koji je na praktikumu u Župi sv. Leopolda Mandića u Požegi. Potom je župni vikar u Župi sv. Leopolda Mandića u Požegi Tomislav Varela održao katehezu povodom Jubilejske godine pod nazivom „Čemu se nadaš srce moje?“. Razmišljajući o Božjem milosrđu, oprostu i Kristu kao temelju nade, župni vikar Varela je, nadovezujući se na prethodna svjedočanstva, potaknuo mlade na promišljanje o svome budućem zvanju i osobnom odnosu s Bogom.
Sutradan, 30. ožujka sudionicima Križnoga puta pridružili su se i drugi mladi hodočasnici, među kojima su bili i ovogodišnji krizmanici. Zahvalivši svojim domaćinima u Novoj Kapeli na čelu sa župnikom Josipom Homjakom, nastavili su hod Križnoga puta uz pjesmu i molitvu prolazeći kroz Donji Lipovac, Gornji Lipovac te preko Srednjeg Lipovca, Crkvenih Vrhovaca i Seoca stigli u Požegu. U svakome mjestu hodočasnike su dočekivali vjernici nudeći im okrepu i osvježenje, dok su vjernici župe Gornji Lipovac s upraviteljem župe Tomislavom Dokozom mladima priredili ručak. Po dolasku u Požegu sudionici Križnog puta uputili su se u požešku Katedralu u koju su unijeli biskupijski križ mladih, izmolili posljednju postaju nakon čega je uslijedio središnji događaj – euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović, koji je i sam dijelom sudjelovao u hodu križnoga puta kako prvoga tako i drugoga dana.
Pozdravljajući sudionike Križnog puta biskup je kazao kako su nakon dvodnevnog Križnog puta umorni i iscrpljeni došli pred Gospodina. „Došli smo pred Isusa sa žuljevima, ali i sa ljubavlju prema njemu jer želimo biti jedno s njim ne samo u Križnom putu, nego i u otajstvu euharistije. Želimo mu zahvaliti za njegov križni put i ljubav močeći ga da primi našu ljubav. Svatko od nas je pošao na ovo hodočašće, križnim putem slijedeći Isusa Krista s određenim nakanama, sa svojim križem, srcem i ljubavlju. Stavimo sve to i u ovo otajstvo njegove gozbe ljubavi gdje nam se on daje kao živi i pravi Bog u tajni svoga Presvetoga Tijela i Predragocjene Krvi.“
U homiliji biskup se osvrnuo na evanđeoski izvještaj koji donosi prispodobu o milosrdnom ocu. Ističući kako su pismoznanci i farizeji prigovarali Isusu što se druži s carinicima i grešnicima, biskup je spomenuo kako i mi današnji vjernici često prigovaramo i mrmljamo jedni na druge. Naglasio je kako se Isus druži sa svima zato što Bog želi svoju ljubav otkriti i darovati svakom čovjeku. Podsjetio ih je potom na sadržaj Isusove o milosrdnom ocu ili o rasipnom sinu. Kazao je kako u njoj u liku mlađeg ili starijeg sina možemo prepoznati sebe. „Dragi mladi, sigurno je u vašem odrastanju bilo situacija u obitelji kada ste pomislili da vas vaši roditelji ne razumiju. Situacija u kojima ste zaželjeli biti potpuno slobodni i otići od njih u nekakvi svijet koji je daleko od obitelji. Svijet u kojem nećete čuti njihove kritike, prigovore ili savjete. Svijet u kojem biste mogli imati određeni mir, ljepotu i slobodu života. Tako je i mlađi sin želio imati u svom svijetu slobodu. Želio je uz to i ono što mu je pripadalo i u materijalnom smislu. U njegovu primjeru vidimo kako se uz slobodu može biti slijep i kako sloboda može biti slijepa. On je razmišljao o slobodi, a nije shvaćao da je zapravo slobodan i kod svoga oca, u svojoj obitelji. Sloboda nije uvijek u onome što čovjek posjeduje, nego u onome što mu Bog daje“, ustvrdio je biskup. Kazao je nadalje kako je i stariji sin bio zarobljen i zaslijepljen. „Stariji sin je, kao i mlađi, imao sve u vlastitoj obitelji, ali mu je zavist zaslijepila pogled i prema ocu i prema bratu. Poznato nam je kako zavist često razara naše živote i obitelji. Sljepoća starijeg sina je bila i u neprihvaćanju očeve dobrote i milosrđa. Obojica sinova su bili slijepi jer nisu bili svjesni onoga što posjeduju“, zaključio je biskup te kazao kako i mi sami često zaboravljamo sve što nam Bog daje u i po našim obiteljima. „Bog nam puno toga daje po daru života, po daru oca i majke, braće i sestara. Pruža nam različite darove, a mi ih često ne vidimo jer se usmjerimo na neku nebitnu stvar koja nas zna zarobiti, optereti i uništi ljepotu života koju Bog daje.“ Kazao je nadalje kako zavist i pohlepa za materijalnim mogu i znaju uništiti one najsvetije i najvažnije odnose unutar obitelji te je pozvao mlade da se čuvaju takvih zaslijepljenosti. „Nije sve u materijalnim stvarima, u slobodi i posjedovanju. Budimo uvijek sretni s onim što imamo. Često puta oni koji sve imaju znaju biti veoma nesretni, a oni koji oskudijevaju svjedoče o ljepoti života i koliko su radosni, sretni i zadovoljni u svojem životu.“
Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak, biskup je poručio kako je središnja osoba u prispodobi otac. „U slici oca Isus nam poručuje kakav je Bog. Bog je onaj koji nas uvijek ljubi. U prispodobi milosrdni otac se raduje povratku svoga sina, kao što se Bog raduje povratku grešnika. Božja ljubav i radost temelj su današnjeg evanđelja. Isus nam želi poručiti da to u svom životu prepoznamo, da budemo svjesni kako se Bog raduje našem životu, da prepoznamo ono što On čini za nas i koliko mu je važno da budemo u zajedništvu s njim. Nema takvog grešnog stanja u kojem nas Bog ne gleda i iz kojeg nas ne želi izvući. Njegova ljubav silazi u sve stvarnosti našega života“, poručio je biskup. Rekao je zatim da je Božja ljubav prema čovjeku neizmjerna i nedokučiva. To je potkrijepio činjenicom da je dobri Bog i naš nebeski Otac poslao svoga Sina Isusa koji je svojom mukom, smrću i uskrsnućem potvrdio i objavio nam Božju ljubav. Kazao je potom kako nam i ovo euharistijsko zajedništvo svjedoče o Isusovoj i Očevoj ljubavi koja djeluju i danas. Potaknuo je mlade da zahvale Bogu što ih prima u zajedništvo svoje Božanske ljubavi i milosrđa. „Bog nas prima u zajedništvo euharistije kojom nas krijepi i hrani. Neka nam križni put i ova euharistija, osim što su znak zajedništva i zahvalnosti, budu i izvor radosti u Bogu jer nas sve i uvijek prihvaća i što možemo svjedočiti svoju ljubav prema njemu i bližnjima. Neka nam Gospodin udijeli svoju milost da uvijek znamo hoditi u nadi i biti u zajedništvu s njim. On nas prihvaća i prati svojom ljubavlju. Oslonimo se uvijek na njega svojom vjerom i ljubavlju, svojim srcem i životom. Svjedočimo da ne ljubimo samo njega, nego da ljubimo sve svoje bližnje: oca i majku, brata i sestru i prijatelje“, poručio je biskup te sve nakane mladih preporučio zagovoru Isusove i naše Majke Marije.
Pri svršetku svete pričesti, mladi su predvođeni biskupom uputili Molitvu Redovnog jubileja. Nakon popričesne molitve riječ zahvalnosti biskupu Ivi u ime mladih uputila je Valentina Sesar, a mladić Mario Došlić mu je uručio bedž i knjižicu Križnog puta te buket cvijeća. Zahvaljujući na primljenim znakovima zahvalnosti i zajedništva biskup Ivo je zahvalio povjereniku za pastoral mladih Marijanu Paveliću i njegovim suradnicima koji su organizirali ovaj Križni put te svim svećenicima i domaćinima koji su primili i veoma lijepo ugostili mlade hodočasnike. Poručio je mladima kako su svojim hodom iskazali ljubav prema Isusu te im zahvalio na tom svjedočanstvu. „Sudjelovali ste u ovom zajedništvu koje je istovremeno i naporno i lijepo, ali je znak vaše dobrote i ljubavi, znak vaše povezanosti sa Isusovom križnim putem.“ Poželio je svima da im Krist Gospodin bude izvor snage te da uvijek budu svjesni njegove i Očeve ljubavi koja se očituje u žrtvi križa.
