Budite graditelji budućnosti koji polaze od velikih snova i projekata, od drugih, a ne od vlastitih trenutnih potreba, jer prihvat, integracija i solidarnost prema drugomu nisu dobre namjere pristojnih ljudi, nego obilježje kršćanina – rekao je papa Franjo susrevši se u Palermu s oko 5000 mladih iz cijele Sicilije, u završnom dijelu njegova apostolskoga pohoda tom otoku. Ljudi koji danas vape upravo takve vrijednosti i takvo društvo su milijuni raseljenih diljem svijeta, koji kucaju i na naša vrata.
Razmišljajući o trenutačnom interesu i angažmanu politike i cjelokupne domaće javnosti oko rješavanja migrantske problematike u Hrvatskoj, pater Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi, je rekao kako mu se čini da se promišljanje i akcija spram izbjeglica i migranata u Hrvatskoj događa najviše kao reakcija na događaje izvan domovine, preko političkih stavova i akcija drugih zemalja i naroda.
- Pod velikim smo utjecajem političkih događanja, internih borbi i sukoba u Njemačkoj, Mađarskoj, SADu i u Francuskoj. Tema migracija je idealna za predizborne kampanje, za manipulaciju stavovima i mišljenjima birača, za iskorištavanje predrasude i strahova koje svi imamo spram izbjeglica - ljudi koje najčešće uopće ne poznamo. – smatra Barun. I dok je interes naših medija uvelike ograničen na događanja na granici, puno toga puno pozitivnog se događa unutar Hrvatske s izbjeglicama. Isusovačka služba za izbjeglice svjedoči u svom svakodnevnom radu brojnim lijepim primjerima integracije osoba koje su dobile međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj. Nažalost, nerijetko u sukobima između institucija, politika, medija i civilnog sektora na kraju najviše trpe i stradaju izbjeglice - oni koji se najpotrebniji pomoći.
I dok se do prije godinu dana moglo se reći da je briga za integraciju osoba koje su dobile zaštitu u RH u 80% slučajeva bila u okviru djelovanja organizacija civilnog društva - bilo da se radi o udrugama i organizacijama ili vjerskim zajednicama, kroz posljednjih godinu dana stvari se ipak polako mijenjaju na bolje. Neke stvari se malo po malo rješavaju: od pitanja smještaja koje je od siječnja preuzeo Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, do Ministarstva znanosti i obrazovanja čiji su djelatnici uložili trud zbog kojega učenje jezika i pitanje obrazovanja isto tako zadobiva pozitivne dimenzije, nakon puno godina neaktivnosti. Konačno tu je i pitanje zapošljavanja kao trećeg najvažnijeg elementa dugoročne održivosti integracije. Isusovačka služba za izbjeglice, kroz dobru suradnju sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i Hrvatskom udrugom poslodavaca pomaže da osobe koje su dobile međunarodnu zaštitu prođu potrebne edukacije i pronađu posao. To u konačnici znači obostranu korist – kako izbjeglica, tako i poslodavaca, te u konačnici, društva u cjelini.
Poslanje "služiti" u Isusovačkoj službi za izbjeglice dolazi iz kršćanskog utemelja i vrijednosti naše organizacije, naglašava ravnatelj pater Barun. Služiti ovdje znači pomoći u konkretnim potrebama onima koji pomoć trebaju. Ljudima u potrebi, a to izbjeglice zasigurno jesu, možemo kao pojedinci i društvo pomoći jedino ako taj svoj trud utemeljimo na zajedničkim, općeljudskim, utoliko i kršćanskim načelima, otvorenosti za drugoga, pomoći onome u potrebi, razumijevanja i dobronamjernosti u svakom kontaktu s drugim čovjekom.
I dok se kraj izbjegličke krize ne nazire se, pater Barun ističe kako izbjeglička kriza u Europi danas ipak ne postoji.
-Politika je stala na kraj izbjegličkoj krizi političkim odlukama i postupcima koji su vrlo upitni što se tiče međunarodnog i humanitarnog prava. U isti koš krivih informacija i poluinformacija spada i ovaj dojam da izbjeglička kriza raste. Gole činjenice govore suprotno: "tvrđava Europa" je u protekloj godini smanjila ulaz izbjeglica u Europu za 50%. To su činjenice. Netrpeljivost prema izbjeglicama je tu najviše zbog manipulacija ljudima iz političkih i drugih interesa pojedinaca i skupina koje na predrasudama i strahu skupljaju jeftinije političke bodove. Stavovi i riječi ljudi koje susrećem znaju ponekad biti teški i obeshrabrujući, potiču na malodušnost. No iskustvo konkretnog susreta s izbjeglicama, njihov život, plodovi onoga što činimo s druge strane vage - oni uvelike prevladavaju.
Izbjeglice su ljudi koji su izgubili sve, morali su napustiti svoj grad, svoju domovinu, svoj jezik, svoju kulturu, svoje prijatelje, sve što su imali... da bi se zaputili u neizvjesnu potragu za sigurnošću i novim, boljim, životom. Moraju se boriti protiv nebrojeno mnogo prepreka i protivština. Svojim radom pater Barun, zajedno sa cijelom Isusovačkom službom za izbjeglice, slijedi poziv pape Franje da otvorenošću i gostoprimstvom u izbjeglicama vidi ljude u potrebi, čija patnja i neizvjesnost pred nas stavlja brojne izazove i traži zajedničko djelovanje.
