Na današnji dan, 14. ožujka 1835., po prvi je put u listu Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka objavljen tekst pjesme Antuna Mihanovića 'Horvatska domovina'. Riječ je o pjesmi koja je kasnije, u skraćenom obliku postala službenom himnom Republike Hrvatske, imena 'Lijepa naša domovino'.
‘Horvatska domovina’ pojavljuje se uglazbljena 1840-ih. Vjeruje se da joj je prve četiri kitice 1848. uglazbio Josip Runjanin. Prvi zapis izvornog napjeva notama je zabilježio 1861. godine pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger koji je ujedno priredio i skladbu za muški četveropjev.
Po prvi put službeni status ‘Lijepa naša’ dobila je 29. veljače 1972. godine.
Prije točno 184 godine, 14. ožujka 1835., po prvi je put u listu Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka objavljen tekst pjesme Antuna Mihanovića 'Horvatska domovina'. Riječ je o pjesmi koja je kasnije, u skraćenom obliku postala službenom himnom Republike Hrvatske, imena 'Lijepa naša domovino'.
‘Horvatska domovina’ pojavljuje se uglazbljena 1840-ih. Vjeruje se da joj je prve četiri kitice 1848. uglazbio Josip Runjanin. Prvi zapis izvornog napjeva notama je zabilježio 1861. godine pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger koji je ujedno priredio i skladbu za muški četveropjev.
Popijevka se pod nazivom ‘Lijepa naša domovino’ prvi put spominje 1864. godine, a krajem stoljeća taj je naslov u potpunosti zamijenio originalni naziv pjesme Antuna Mihanovića ‘Horvatska domovina’.
Tijekom 19. stoljeća ‘Lijepa naša’ pjevala se u svečanim prilikama kao jedna od mnogih narodnih popijevki, a prvi je put kao hrvatska himna, iako službeno nije imala taj status, izvedena prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine.
Radi njezine iznimne popularnosti u narodu, Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine obratio se ondašnjem Saboru inicijativom da se ‘Lijepa naša’ ozakoni kao državna himna. Iako ta inicijativa nije postigla uspjeh, ‘Lijepa naša’ je postala neslužbena hrvatska himna koja se izvodila u svečanim prilikama prije, između, ali i nakon dva svjetska rata.
Po prvi put službeni status ‘Lijepa naša’ dobila je 29. veljače 1972. godine ustavnim amandmanom prema kojem je proglašena službenom himnom Socijalističke Republike Hrvatske. Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine pjesma je dobila status himne samostalne Hrvatske. Iste godine donesen je i poseban zakon o državnim obilježjima kojim su propisane i riječi i glazba himne.
Prvi hrvatski kulturni i književni list Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka izlazio je u Zagrebu 1835. godine, a 1836. godine mijenja naziv u Danica ilirska. Pokrenuo ju je Ljudevit Gaj kao tjedni prilog Novinama horvatzkim. Novine izlaze pod motom 'Narod bez narodnosti je tijelo bez kosti'. Od broja 29, objavljenog 25. srpnja 1835., novine uvode štokavštinu kao književni jezik te sukladno novom pravopisu mijenjaju naslov u Danica horvatska, slavonska i dalmatinska.
Popijevka se pod nazivom ‘Lijepa naša domovino’ prvi put spominje 1864. godine, a krajem stoljeća taj je naslov u potpunosti zamijenio originalni naziv pjesme Antuna Mihanovića ‘Horvatska domovina’.
Tijekom 19. stoljeća ‘Lijepa naša’ pjevala se u svečanim prilikama kao jedna od mnogih narodnih popijevki, a prvi je put kao hrvatska himna, iako službeno nije imala taj status, izvedena prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine.
Radi njezine iznimne popularnosti u narodu, Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine obratio se ondašnjem Saboru inicijativom da se ‘Lijepa naša’ ozakoni kao državna himna. Iako ta inicijativa nije postigla uspjeh, ‘Lijepa naša’ je postala neslužbena hrvatska himna koja se izvodila u svečanim prilikama prije, između, ali i nakon dva svjetska rata.
Po prvi put službeni status ‘Lijepa naša’ dobila je 29. veljače 1972. godine ustavnim amandmanom prema kojem je proglašena službenom himnom Socijalističke Republike Hrvatske. Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine pjesma je dobila status himne samostalne Hrvatske. Iste godine donesen je i poseban zakon o državnim obilježjima kojim su propisane i riječi i glazba himne.
Prvi hrvatski kulturni i književni list Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka izlazio je u Zagrebu 1835. godine, a 1836. godine mijenja naziv u Danica ilirska. Pokrenuo ju je Ljudevit Gaj kao tjedni prilog Novinama horvatzkim. Novine izlaze pod motom 'Narod bez narodnosti je tijelo bez kosti'. Od broja 29, objavljenog 25. srpnja 1835., novine uvode štokavštinu kao književni jezik te sukladno novom pravopisu mijenjaju naslov u Danica horvatska, slavonska i dalmatinska.
