Bogorodica joj se prvi put ukazala 27. kolovoza 1983. godine u Gali u blizini Sinja, a ukazivanja su se nastavila cijelog života. Andrijana nije bila jedino dijete kojem se Gospa tada obratila.
– Ja nisam bila s Anitom, Verkom, Jurom i ostalom djecom kada su oni prvi put vidjeli Majku Božju. Ali, to se pročulo, ljudi su počeli dolaziti zajedno s njima na mjesto ukazanja i molili. Drugi-treći dan, došla sam i ja, iskreno ću vam reći, ne vjerujući da će se tu išta dogoditi. Oni su svi molili, a mi mladi smo bili u skupini i razgovarali, smijali se i zezali se. Krenuli smo nazad i u jednom momentu sam se okrenula i ispred djece koja su klečala i molila vidjela sam Gospu. Rasplakala sam se i počela tresti. Vidiš, a ne vjeruješ. Klekla sam i molila s njima – ispričala je prije nekoliko godina za Večernji list ono što joj se dogodilo kada je imala samo trinaest godina.
Nakon prvih ukazivanja, nije bilo lako. Tadašnja komunistička vlast oštro se protivila vjeri, a svakodnevna ukazanja i sve veća količina vjernika koji su posjećivali ovaj kraj, nije im išla u koristi. Bojazan da se ovo selo u blizini Sinja moglo pretvoriti u nešto poput Međugorja rezultirala je fizičkom i pravnom agresijom, a utjecala je i na to da se priča ne proširili.
- Pročulo se što se događa, došla je milicija, tukli su ljude, tjerali ih s mjesta ukazanja, nisu nam dali gore, a Majka Božja počela nam se ukazivati posvuda: u kući, u crkvi za vrijeme krunice. Rekla nam je što nas čeka, represija, a mi je nismo razumjeli. Sutradan je došla milicija u moju školu, pozvali su me kod direktora na ispitivanje. Pitali su tko nas je nagovorio, koliko su nam novca dali, znam li da ne smijemo ići gore. Kada bih se s prijateljima vraćala iz škole, naišao bi milicijski auto, zaustavio se. Milicajci bi me izdvojili i pretresli mi knjige. Sve iz torbe pobacali bi po cesti i onda otišli, a ja sam skupljala – prisjetila se ona tih, za nju, teških vremena. Budući da je bila tako mlada kada joj se to počelo događati, često je osjećala strah koji se s vremenom smanjio.
– Najprije se ukazala na mjestu današnje kapelice. Osmog dana od prvog ukazanja, dala je znak da priđemo bliže. Mi priđemo, ona se udalji. Mi trk za njom, ljudi za nama. Taman kada smo je stigli, ona se opet udalji 500 metara dalje i daje znak da je slijedimo. Mi opet u trk. Teren je pun kamenjara i drače, bilo je ljeto, bili smo u kratkim hlačama, mogli smo se polomiti, a nitko se nije ni ogrebao. Kako se Gospa kretala po brdu, tako nam je pravila put kojim smo trčali za njom. Odvela nas je nekoliko kilometara dalje, a onda nestala. Ljudi su govorili: “Ako je to Gospa, zašto nas je vodila tamo gore?” Ljudi kao ljudi. Ali, Gospa je imala plan, htjela je vidjeti koliko smo spremni ići za njom bez obzira na komentare, ružne riječi i ljude oko nas. Sutradan, devetog dana, počela je razgovarati s nama. Prvo je jedna od djevojčica pitala kako se zove, a ona je rekla da je Kraljica Mira i Blažena Djevica. Prenijela nam je poruke, tražila je molitvu, sakramentalni život, izmirenje među ljudima –pojasnila je detaljnije klarisa kojoj se Gospa ukazivala cijeloga života. Prema njenim riječima, vidjela bi ju na svaki svoj rođendan i obljetnicu ukazanja, a jednom mjesečno bi vodile razgovor u kojem ju ne bi vidjela.
Poznata klarisa koju su mnogi voljeli pričala je i kako često razgovara i s Isusom, a na mjestu ukazanja nije bila od otkako je ušla u samostan.
Posljednji ispraćaj voljene sestre Mirjam obavit će se dana 14. svibnja 2021. na groblju Lovrinac nakon sv. mise koja će se održati u 11 sati u samostanu Sv. Klare.
Više o Gospinim ukazanjima kod Sinja u Gali pročitajte OVDJE.
