Bit će to prvi i pravi "hrvatski Camino" koji će sezati sve do Rame, u punoj dužini od 158 kilometara.
Priprema ovog projekta započela je još 2013., a zaključena je 2015. godine, nositelj projekta s hrvatske strane bio je Grad Sinj, a s bosansko-hercegovačke Općina Prozor-Rama. Ukupna vrijednost projekta bila je više od 4,2 milijuna kuna od čega 2,3 za dio na hrvatskoj strani, a 83 posto sredstava bilo je iz EU fondova za prekograničnu suradnju. Međutim na tom je ostalo, a javnost nije ni doznala da Staza postoji, piše Slobodna Dalmacija.
Projekt je ponovno pokrenut u listopadu 2019. godine, ovaj put na inicijativu Splitsko-dalmatinske županije. Nositelj ulaganja od dvjesto tisuća kuna je Upravni Odjel za turizam i pomorstvo, a partneri su gradovi Sinj i Solin, općine Klis, Dugopolje i Dicmo, te Hrvatska gorska služba spašavanja.
Na poziv Županije u projekt se kao idejni suincijator uključio i fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira, bivši sinjski gvardijan, s kojim smo obišli dio Staze koja je upravo u fazi 'testiranja' - već od prošle godine njom prolaze skupine hodočasnička!
- Više je razloga zbog kojih se došlo do ideje uređivanja zasebne Staze prema Svetištu Gospe Sinjske. Prvi razlog je što su hodočasnici pješačeći glavnim prometnicama bili izloženi prometnim opasnostima, a osobito sudionici tradicionalnog hodočašća mladih koje svake godine, počevši od 1984. godine, noću ide iz Solina i iz Ciste Velike za Sinj u noći subote na nedjelju prije Velike Gospe. Nažalost, događale su se prometne nesreće čak i sa smrtnim posljedicama za hodočasnike.
Drugi razlog je što je puno teže pješačiti asfaltnim nego makadamskim putem. Većina ljudi toga nisu svjesni, no to potvrđuju hodočasnici koji desetljećima svake godine hodočaste u Sinj: dok su prije u Sinj dolazili mrtvi umorni s brojnim žuljevima na nogama, hod Stazom Gospi Sinjskoj nema na njih takve učinke. Oduševljeni su novom rutom.
Treći razloga je što hodočašće, uz svoju pokorničku dimenziju ima i molitvenu. Zajednička molitva na glavnim prometnicima je gotovo nemoguća zbog opasnosti i buke, svakako, uvelike je otežana.
Staza udaljena od prometne buke i ako još vodi kroz prirodu, neusporedivo snažnije potiče na molitvenu sabranost, omogućuje međusobno upoznavanje hodočasnika, stvaranje zajedništva i zajedničku molitvu, kaže fra Bože, dodavši kako je već zaživjela ideja "subotnje devetnice" hodočašća koje ide novom stazom, a aktualni sinjski gvardijan fra Ante Čovo prepoznao je njegovu važnost u korona-krizi.
- Meni osobno puno je draže hodočastiti danju. No kad je u pitanju hodočašće Gospi Sinjskoj noćna hodočašća imaju svoju posebnu simboliku. Naime, slika Majke od Milosti, kako se nazivala prije 1715. godine došla je u Sinj pod okriljem noći. Prvi put iz Rame s narodom i fratrima koji su 1687. godine napustili svoja ognjišta na područjima pod osmanlijskom okupacijom i nastanili se na godinu dana prije oslobođenja područja Cetinske krajine.
Zapravo su Gospinu sliku najprije preko Dugopolja (zato se i danas jedan predio Dugopolja naziva Rama) donijeli na Sustipan u Splitu gdje im je nadbiskup Cosmi omogućio privremeni smještaj. Kad su se stvorili kakvi-takvi uvjeti u Sinju, Gospina je slika 1691. iz Splita noću prenesena u Sinj. Suvremenik fra Petar Filipović piše da ju je nosio fra Ante Pletikosić zvani Bučica.
Donio ju je noću do sinjskoga Radošića gdje se okupio narod i fratri iz Sinja te je Slika u svečanoj povorci konačno stigla u Sinj da više iz njega ne izađe – objašnjava fra Bože, te nam opisuje kuda će odsada voditi Staza Gospi Sinjskoj.
- Znači, krećemo s Gospina otoka u Solinu, skrećemo u Ulicu Gašpina mlinica, zatim doslovno pravo prema Klisu do ulice Niz Bili brig. Tu Staza skreće prema malom zaseoku Pleštinići gdje se preko pješačkog prijelaza na glavnoj prometnici prelazi u gornji dio sela.
Smjerokazi upućuju hodočasnike sve do vrha Klisa, tj. do Megdana (sa sjeverne strane Tvrđave). Tu se obično popije kava u dva dobra kafića i komu je potrebno uzme nešto u supermarketu. Zatim se baci pogled na "rerinu" željezničku postaju, još jednim pogledom isprati Klišku tvrđavu i nastavi Stazom koja odatle vodi starom željezničkom prugom sve do Dugopolja. Prije spusta preko nadvožnjaka na brzoj cesti može se na benzinskoj postaji opskrbiti vodom i drugim potrepštinama.
Dugopolje nam nazove dobrodošlicu kod kapele Gospe u Dnu Polja. Kod hotela "Katarina" skrenemo prema Ulici sv. Mihovila, potom Ulicom kraljice Jelene i Ulicom sv. Jeronima stignemo do druge kapelice, Gospe od Ružarija gdje pozdravimo Gospu i oprostimo se od Dugopolja.
Staza nas nogostupom Ulice 'Kapela' vodi kroz podvožnjak autoceste te laganim usponom dođemo na vrh Križica. Na toj smo najvišoj točki Staze zapravo već na pola puta. Na razini nadvožnjaka na Križicama Staza skreće na svoju 'zelenu' dionicu te bivšom 'rerinom' prugom vodi sve do Alkarskoga trkališta u Sinju.
Kroz Dicmo ne možete proći, a da se ne umijete njihovom gostoljubivošću: Ante Grčić nam je stavio na raspolaganje svoju vrtnu špinu za vodu. Tko obzirno odbije ponudu mještana može se opskrbiti u obližnjoj samoposluzi kao i na drugoj na izlazu iz mjesta. Jednako tako u Brnazama, kako na benzinskoj postaji, tako i u samoposluzi – slikovito nas je Stazom proveo fra Bože Vuleta.
- Staza je obilježena, glavne prometnice se prelaze samo na propisna četiri mjesta, na noćnim hodočašćima će redovito biti vodiči koji će na ključnim mjestima biti na raspolaganju hodočasnicima, barem nekoliko godina dok hodočasnici dobro ne upoznaju Stazu i dok se tehnički ne usavrši - objašnjava fra Bože Vuleta, dodavši da osim vertikalne signalizacije uzduž Staze postoje i markacije, tj. žuto-bijele crte i strelice kao i nekoliko infoploča.
Uz to napominje kako je za dugo pješačenje općenito pa tako i za hodočašćenje neophodno imati obuću s debelim đonom (nikako novu), deblje čarape, dostatne zalihe vode i hrane, čeonu svjetiljku i odjeću dugih rukava za noćna hodočašća, te štapove za hodanje koji uvelike olakšavaju hod.
Nova Staza Gospi Sinjskoj već je "testirana": u "subotnjoj devetnici" Velikoj Gospi počevši od 6. lipnja svake subote danju idu skupine hodočasnika među kojima je bilo medicinsko osoblje, vatrogasci, povijesne poljičke postrojbe, alkari, kliški uskoci, a posebno je zanimljivo da je Stazom od Dicma do Sinja hodočastila županijska udruga slijepih osoba.
- Testiranje Staze za noćna hodočašća slijedi 18./19. srpnja i 1./2. kolovoza. Ako sudionici procijene da je Staza već u ovom stanju pogodna i za noćna hodočašća, bit ćemo na usluzi hodočasnicima na tradicionalnom hodočašću mladih koje ove godine pada 8./9. kolovoza da oni koji žele idu Stazom, a ne prometnicama kao do sada. U suprotnom ćemo pričekati dok se Staza ne doradi do razine koja će omogućiti i noćno hodanje po njoj - kaže fra Bože.
Primijetili smo da je izostalo najavljeno hodočašće županijskih dužnosnika i djelatnika zajedno s onima iz gradova i općina uzduž Staze, partnera u projektu revitalizacije Staze zakazano za 11. srpnja.
Fra Bože objašnjava da je izostanak toga hodočašća pokazatelj nelagode dužnosnika Županije i drugih partnera u projektu revitalizacije Staze Gospi Sinjskoj jer nisu realizirali tehnički dio projekta koji su obznanili javnosti na konferenciji za novinare u Sinju, 29. svibnja.
- Naime, rečeno je da se u predstojeću fazu projekta ulaže dvjesto tisuća kuna: 60 posto Županija, a 40 posto partneri. Od početka do kraja sam se zauzimao za to da se novac uloži u prioritetne radove za "revitalizaciju", kako je i naziv projekta. Svi popratni sadržaji su dobrodošli, ali najprije treba urediti samu stazu da Staza zaživi.
Kad sam konačno na izričiti zahtjev dobio uvid u troškovnik, vidio sam da ne samo da u stavkama nema prioritetnih radova, već da je više od polovice iznosa u troškovniku predviđeno za nepostojeće potrebe. Tražio sam "rebalans" troškovnika, a umjesto toga je donesena odluka da se realizacija projekta odgađa. Tako još ništa od predviđenih sredstava za revitalizaciju Staze nije utrošeno – ukazuje.
- Radove neophodne da bi Staza bila prohodna izveli su volonteri među kojima su četvorica dicmanjskih vatrogasaca, četvorica fratara i četvero drugih hodočasnika. Uloženo je najmanje trideset punih radnih dana. Ovo ističem jer sam uvjeren da je poželjno u ovaj i slične projekte uključiti volontere, poglavito mjesno stanovništvo kako bi projekt bio prepoznat, prihvaćen, štićen, održiv i nadograđivan - veli fra Bože za Slobodnu Dalmaciju..
