Ondje se susrela s nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela BiH mons. Lukom Tunjićem i misijskom djelatnicom s. Davorkom Šarić.
S njima je razgovarala o izazovima i potrebama misije u kojoj djeluje, te razmijenila iskustva. Ova dugogodišnja misionarka u Beninu, medicinske je struke i najveći dio svoga vremena i misijskoga rada provodi liječeći i njegujući bolesnike, ali kaže da radi sve kućanske i poljoprivredne poslove što kao redovnica u našim krajevima nije ni sanjala.
Vrijeme pandemije koronavirusa usporilo je i u mnogočemu onemogućilo njihov misijski rad zbog različitih zabrana koje su slične onima u Europi. Žalosti je činjenica da i danas više ljudi umire od malarije nego od koronavirusa, ali tome rijetko tko daje važnost.
Uz to, njezino zdravstveno stanje ozbiljno je narušeno, no to joj daje dodatnu snagu da se posveti svojim bolesnicima, često prepuštenima brizi svojih obitelji koje su uglavnom nemoćne i upiru pogled u misionare koji su im posljednje slamka spasa. Takvih je trenutaka puno i sve su češći usprkos ekonomskom razvoju Benina i Afrike. Taj razvoj se osjeti i daje nadu da će Afrikanci vremenom stati na svoje noge te uspješno razvijati svoje prirodno bogatstvo. Znatan razvoj se osjeti i na vjerskom području. Kada je došla u Benin prije 33 godine bilo je šest biskupija a sada ih je deset.
Također, prije 20 godina počele su primati u kandidaturu i novicijat domaća duhovna zvanja. S ponosom ističe kako imaju duhovnih zvanja i već 36 domaćih redovnica njihove družbe. Domaća duhovna zvanja preuzimaju sve službe u mjesnoj Crkvi, vode projekte koje su započeli misionari i oni su budućnost mlade misijske Crkve u Africi.
„Koliko god Crkva vodi i potpomaže karitativnih i socijalnih projekata ipak su duhovna zvanja najveći uspjeh misionara i sveopće Crkve“, smatra s. Doroteja.
Zahvalila je i za svaku molitvu i potporu njezinoj zajednici i svim misionarima te istaknula kako i sestre redovito mole na Papine nakane i za svoje dobročinitelje.
