Već prvog dana nakon potresa, točnije 1. siječnja 2021., nekolicina Hrvata koji žive u Sydneyu se sastala i dogovarala kako prikupiti i poslati financijsku pomoć za Banovinu. Prvi iznos od 250 tisuća australskih dolara dao je dobrotvor i domoljub Marko Franović, a uslijedile su i druge velike uplate: Bože Franovića, Ivana Špehara, Hrvatskog katoličkog centra “Sv. Nikole Tavelića” te “Kruha Sv. Antuna” iz Wollongonga…, piše dijaspora.hr.
Kako su se Hrvati koji žive u Australiji organizirali za prikupljanje pomoći koja je bila potrebna Banovini nakon razornog potresa?
Potres je ljude ovdje dosta pogodio. Isti dan su se organizirali, a kako se nije se moglo okupljati, mnogi su koristili sredstva tehnike pa su isti dan donirali online. Dogovorili smo da ćemo novac slati preko Kruha sv. Ante. To je organizacija franjevaca Bosne Srebrene koja djeluje već dugi niz godina i mi smo 2004. otvorili podružnicu u Australiji. Zanimljivo je spomenuti da je Australija možda broj 1 u svijetu s najviše humanitarnih organizacija. Ja sam se ponudio da ću pomoći koliko mogu i kao svećenik sam predložio da novac uglavnom uplaćujemo preko Caritasa, s čime su se ljudi složili i financijska sredstva iz Australije bila su vrlo obilna i vjerujem da je od tog novca kupljen jako velik dio stambenih modela koji su dodijeljeni ljudima na Banovini. Moram spomenuti jednog gospodina dobrotvora iz Sydneya, porijeklom iz Boke kotorske, koji je pomagao na sve moguće načine. On je odmah ponudio 250 tisuća dolara i uspio je nagovoriti svoga brata da daruje 100 tisuća dolara. Razgovarao sam s ravnateljem Hrvatskog Caritasa koji mi je predložio da se kupuju stambeni moduli jer je to za ljude najpotrebnije. Dogovorili smo da ćemo dio poslati u Caritas Sisačke biskupije i u Kruh sv. Ante. Neki još uvijek uplaćuju i na računu je ostalo nešto novca, tako da ćemo i dalje nastaviti.
Kako žive Hrvati u Australiji, gdje se okupljaju i koliko su međusobno povezani?
Ja sam osam godina delegat za hrvatske katoličke zajednice na području Australije i Novoga Zelanda. Ima više katoličkih crkvi, ali moramo biti svjesni da se u Australiji okupljaju ljudi i izvan crkvi u klubovima ili udrugama. Vole se družiti, vole biti zajedno, no pandemija koronavirusa je dosta toga poremetila. Ovdje treba naglasiti da je u posljednje vrijeme, zadnjih možda desetak godina iz godine u godinu sve više i više Hrvata, a i dosta mlađih, koji se vraćaju u domovinu. Imamo slučajeve da su se cijele obitelji preselile u Hrvatsku. Vraćaju se čak neki ljudi koji su rođeni u Australiji, ali su uspjeli osigurati financijska sredstva da mogu živjeti u Hrvatskoj. Željeli bi da i Hrvatska i Bosna i Hercegovina jednoga dana budu takve države u kojima će se moći zarađivati za pristojan život, jer taj život u domovini je ljepši od onoga vani i to su osjetili mnogi mladi ljudi koji su dolazili u Lijepu Našu na ljetovanje.
Hrvatski generalni konzul u Australiji Ivica Glasnović u razgovoru za HKR je rekao da su Hrvati počeli u Australiju dolaziti 50-ih, 60-ih i 70-ih godina te tijekom Domovinskog rata, posebno oni iz Bosne i Hercegovine.
“Teško je govoriti o njihovom broju, ali računaju da ih je do 250 tisuća u cijeloj Australiji”, istaknuo je Glasnović.
Hrvati se okupljaju i u Hrvatskim katoličkim centrima: u Sydneyu ih ima tri, zatim u Wollongongu, u Brisbaneu i u Newcastleu te u Canberri, Adelaideu, Melbourneu, Perthu i drugdje. Okupljaju se i u hrvatskim društvenim klubovima koji promiču hrvatski identitet i kulturu, u različitim folklornim i sportskim udrugama, a tu je i “Croatia house” i Hrvatski arhiv.
